Da pokušam opet.
MIsleći da će mi sad biti lakše. Da mu možda nedostajem.
Nebesko plavi svod moje je stanište danas.
Slušalice su danas u mojim ušima.
Sve bliže i bliže.
Ja i nebo.
Negdje daleko nalazi se mjesto gdje vlasi trave snivaju ono što i ja.
Sve ono što sam htjela više nemam.
Želje su u oblacima igraju se sa pticama daleko negdje.
Ne želim ih više blizu sebe!
Što više želim to manje imam.
Samo želim završetak ovog pakla, da odem negdje daleko u neku livadu leći između valsi trava koje će šuštiti moju najdražu pjesmu.
Samo da se osjećam slobodnom makar tužnom.
Da ne budem zarobljena u svojim snovima.
Hoću svoj mir.
Da budem sama.