zamišljeno gleda kroz prozor
gleda kako tone
Svijet
oko nje sve je plastično
a umorni što teško koračaju ljudi
blijede
uspomene i sve što ima zaboravlja.
Počelo je.
Jučer sam bila tako užasno umorna. Dugo u životu nisam bila tako iscrpljena.
Navečer sam samo legla (oko 10 sati što je za mene jako rano) i slušala glazbu.
Razmišljala.
Sve mi se pomiješalo u glavi. Moram odrediti prioritete.
Kojih trenutno nemam.
Slušam Nirvanu koja me čini nostalgičnom i sjetnom.
Jedini bend koji to može postići.
Sada je to nekako negativan učinak ali dobro.
Krizma je na vratima.
Ipak si neću moći kupiti sve što želim. Tako mi i treba kad sam izabrala kumu koja baš i nema novaca.
Ali meni je glavno što će doći moja rodica s kojom se ja odlično lsažem i samo ćemo visiti po gradu pošto ona nikad nije bila u Zagrebu i jedva čekam da ju vidim.
ps.Volim te KurDt
osjetila sam ga u svojoj sobi prije neki dan. bio je samnom.
Mislim da ću za ono malo novaca što dobijem uzet još jednu Metallica majcu i starke ili marte.
nada. osmijeh na licu. možda postoji neko sunce za koje ne znam. slobodna sam. kiša je pala kad sam spavala,dakle nema utjecaja. probudila sam se i opet sunce.
nada. možda se varam. ništa ne znam. ne mogu biti sugurna ni u što. možda živim u zabludi. i neću plakati. i neću žaliti. ne! idem dalje.
ovdje sam. u trenutku vrućine, znoja, proljeća, cvjetanja, metala, tišine vlastitog tijela.
nada. sve će se posložiti.
Danas sam se izubijala na skejtu. Još sam dobro prošla s obzirom kako mi je to prvi put da stojim na dasci s kotačićima ^^. 5 puta pala. Nije strašno. Koljeno je prokrvarilo i koža s lakta se malo ogulila i to je to. Ne mislim odustati. Nikad. Nekad se stvarno zapitam odakle mi snage za sve. Velik sam borac.
Zabrinem se kad shvatim kako mi praznici pred nosom prolaze,istječu. Kada završe zažalit ću kako sam ih iskoristila (mala ima opsesiju "sve je traćenje vremena")
Sanjala sam.
Bila sam sama u gradu i odmah sam znala da je san jer je to
nemoguće u Zagrebu.Lutala sam. Tražila sam bilo koga poznatog. Nije važno koga sam da budem sigurna.
Kakav bi bio sjeban svijet kad bi živjela sama. Uvijek se furam na to da sam samostalna,ne trebam nikoga,neovisna. Uđem u tramvaj. Sam se pokreće,nema konduktera. Silazim nakon par stanica na nekoj nepoznatoj ulici.
Evo njega. Jes jes, pomislim si napokon ga vidim. A što sam mu se više približavala,shvaćala sam da se on pretvara u nekog velikog vuka,slično kao što sam zamišljala Jacoba kao vukodlaka.
I dođem ja do njega i on me pojede.
evo samo da zakeljim još ovu sliku pa idem. ovo m podsjeća na visoku travu kod nasipa.
trava čuva naše tajne.
ljubitelji dosade
udružite snage
kupališna sezona počinje
idite na more oceane
i čuvajte se ajkula
motrite na ljude
ovo su nesigurna vremena
Sjedimo u travi.
Ulične lampe osijavaju izdaleka.
Uplašenost srne i uzbuđenost.
To nismo mi.
To je naša žudnja i ispreplitanja osjećaja
i riječi.
Možda mi se gledamo,ali ono što vidimo
to je samo površna svjetlost nečeg plitkog
Budi onaj ispred kojeg ću moći zaplakati,
sve strahove reći.
Mi se gledamo ali
svi strahovi u nama.
Sve što jesam je dijete
Nas dvoje i pogledi u tami.
Dvije tajne
Možda je to i najzanimljivije.
Osmijeh znatiželje.
Ne želim te upoznati.
Ne želim brzati.
Ostanimo ovdje dvije nepoznanice.
Ne trebamo trčati,nežuri nam se.
Ostanimo ovdje utopljeni u trenutku.
Vatra u nama.
Željeli bi si sve reći,ali ne možemo ništa.
/Oni koji nisu pročitali prošli post neka ne čitaju ovaj jer vjerojatno ništa neće shvatit/
Da mogu vratiti onu srijedu,da mogu premotati sve kao film.
Da mogu doživjeti sve ispočetka.
Da te ponovno vidim bilo koji put bilo kada čak i u prolazu nebi dvojila.
Kako mi je žao što sam oklijevala.
Mogla sam istrčati. Mogla sam te uhvatiti kad si odlazio i kad si bio sam.
Mogla sam!
Ovako sam samo tužna što je još jedna moja zaljubljenost ostala kao stari razbijeni prozor.
Onaj sa kojeg je boja sastrugana.
Mali napušteni cvijetak.
Tratinčica pored ruža,tulipana,svih onih cjenjenih endema blabalba.
Sada mi je tako žao.
Plakanje me je shrvalo.
Dok se je tresla i vrištala prijateljice su je smirivale.
Ona...ona nema što reći.
Dok si je gledao ona se nije mogla suuzdržat-iskoristila je svaki tvoj pogled.
Ti si znao da je ona krhka.
I zaljubljena u tebe.
Ali glavno je to da si uzeo njen broj i natjerao je da se nada.
Da ćeš ju
nazvati.
Da živi u iščekivanju.
I dok je bila u vezi svi kažu da je škicala tebe.
A ti si hladnokrvno prolazio prstima kroz dugu kosu i svirao Revelations na bassu.
Ona pamti trenutak prvog susreta.
Sjeća se svega.
Tvoje majce koje si tada nosio.
Kako si se sprdao s Jozom.
I dok je bila u vezi s tvojim frendom ona je potajno bila zaljubljena u tebe.
Možda zato ne želiš biti s njom.
Zbog svog prijatelja.
Ali i ovako
nije važno.
Ona će okrenuti stranicu.
Ne želi opet učiniti pogrešku.
Što te bude više voljela to će više patiti.
I kao u snu od noćas kaže:
zbogom