Hladno je.
Zar nebi krajem trećeg mjeseca trebalo sjati sunce?
Živimo u zabludi.
Paralelno čitam lektiru Starac i more i Baladu o Buginim gaćicama koju trebam pročitati za dramsku.
Knjiga Starac i more me je potakla da razmislim.
Koliko bi se žrtvovala da bi došla do clja ili bi išla linijom manjeg otpora.
Ja se zapravo bojim mora.
Bojim se dubine.
Bojim se visine.
Bojim se toliko toga da mogu reći da se bojim i same sebe.
Vjerojatno bi lako odustala od bilo čega što bi izstiskivalo nekakav napor ili trud koji meni nebi pasao.
A vjerojatno i većina nas.
Zapravo taj starac koji je bio tako nekako slab i malen nasprema velikom nepreglednom oceanu nije odustajao za vrijeme dok ga je ribetina veća od njegovog čamca vukla u krug na pučini.
Kasnije kad ju je savladao i ulovio njezinim ostatcima hranili su se morski psi koji su bili privučeni njenom krvlju.
Kao lešinari.
Balada o Buginim gaćicama je bila sasvim humoristična.
Razlog zašto sam nju sad tu dovela u ovu temu jest što njega sve podsjeća na Bugu.
To sam slično napravila i ja samo ja to neću napisati ovdje...
Čisto tako.
Nadam se da će proći ovi oblaci.
Kiša.
Makar mi i to na neki način godi.
Sljedeći post zakazujem za srijedu dan kada ću ga vidjeti i već imam taktiku kojem ću mu pristupiti.
Sve sma isplanirala do zadnjeg.
Vidjet ćemo kako će sve ispasti.
:)