nada. osmijeh na licu. možda postoji neko sunce za koje ne znam. slobodna sam. kiša je pala kad sam spavala,dakle nema utjecaja. probudila sam se i opet sunce.
nada. možda se varam. ništa ne znam. ne mogu biti sugurna ni u što. možda živim u zabludi. i neću plakati. i neću žaliti. ne! idem dalje.
ovdje sam. u trenutku vrućine, znoja, proljeća, cvjetanja, metala, tišine vlastitog tijela.
nada. sve će se posložiti.
Danas sam se izubijala na skejtu. Još sam dobro prošla s obzirom kako mi je to prvi put da stojim na dasci s kotačićima ^^. 5 puta pala. Nije strašno. Koljeno je prokrvarilo i koža s lakta se malo ogulila i to je to. Ne mislim odustati. Nikad. Nekad se stvarno zapitam odakle mi snage za sve. Velik sam borac.
Zabrinem se kad shvatim kako mi praznici pred nosom prolaze,istječu. Kada završe zažalit ću kako sam ih iskoristila (mala ima opsesiju "sve je traćenje vremena")
Sanjala sam.
Bila sam sama u gradu i odmah sam znala da je san jer je to nemoguće u Zagrebu.Lutala sam. Tražila sam bilo koga poznatog. Nije važno koga sam da budem sigurna. Kakav bi bio sjeban svijet kad bi živjela sama. Uvijek se furam na to da sam samostalna,ne trebam nikoga,neovisna. Uđem u tramvaj. Sam se pokreće,nema konduktera. Silazim nakon par stanica na nekoj nepoznatoj ulici. Evo njega. Jes jes, pomislim si napokon ga vidim. A što sam mu se više približavala,shvaćala sam da se on pretvara u nekog velikog vuka,slično kao što sam zamišljala Jacoba kao vukodlaka.
I dođem ja do njega i on me pojede.
evo samo da zakeljim još ovu sliku pa idem. ovo m podsjeća na visoku travu kod nasipa.
trava čuva naše tajne.
nada. možda se varam. ništa ne znam. ne mogu biti sugurna ni u što. možda živim u zabludi. i neću plakati. i neću žaliti. ne! idem dalje.
ovdje sam. u trenutku vrućine, znoja, proljeća, cvjetanja, metala, tišine vlastitog tijela.
nada. sve će se posložiti.
Danas sam se izubijala na skejtu. Još sam dobro prošla s obzirom kako mi je to prvi put da stojim na dasci s kotačićima ^^. 5 puta pala. Nije strašno. Koljeno je prokrvarilo i koža s lakta se malo ogulila i to je to. Ne mislim odustati. Nikad. Nekad se stvarno zapitam odakle mi snage za sve. Velik sam borac.
Zabrinem se kad shvatim kako mi praznici pred nosom prolaze,istječu. Kada završe zažalit ću kako sam ih iskoristila (mala ima opsesiju "sve je traćenje vremena")
Sanjala sam.
Bila sam sama u gradu i odmah sam znala da je san jer je to nemoguće u Zagrebu.Lutala sam. Tražila sam bilo koga poznatog. Nije važno koga sam da budem sigurna. Kakav bi bio sjeban svijet kad bi živjela sama. Uvijek se furam na to da sam samostalna,ne trebam nikoga,neovisna. Uđem u tramvaj. Sam se pokreće,nema konduktera. Silazim nakon par stanica na nekoj nepoznatoj ulici. Evo njega. Jes jes, pomislim si napokon ga vidim. A što sam mu se više približavala,shvaćala sam da se on pretvara u nekog velikog vuka,slično kao što sam zamišljala Jacoba kao vukodlaka.
I dođem ja do njega i on me pojede.
evo samo da zakeljim još ovu sliku pa idem. ovo m podsjeća na visoku travu kod nasipa.
trava čuva naše tajne.
ljubitelji dosade
udružite snage
kupališna sezona počinje
idite na more oceane
i čuvajte se ajkula
motrite na ljude
ovo su nesigurna vremena
udružite snage
kupališna sezona počinje
idite na more oceane
i čuvajte se ajkula
motrite na ljude
ovo su nesigurna vremena
