Da mogu vratiti onu srijedu,da mogu premotati sve kao film.
Da mogu doživjeti sve ispočetka.
Da te ponovno vidim bilo koji put bilo kada čak i u prolazu nebi dvojila.
Kako mi je žao što sam oklijevala.
Mogla sam istrčati. Mogla sam te uhvatiti kad si odlazio i kad si bio sam.
Mogla sam!
Ovako sam samo tužna što je još jedna moja zaljubljenost ostala kao stari razbijeni prozor.
Onaj sa kojeg je boja sastrugana.
Mali napušteni cvijetak.
Tratinčica pored ruža,tulipana,svih onih cjenjenih endema blabalba.
Sada mi je tako žao.
Plakanje me je shrvalo.
Dok se je tresla i vrištala prijateljice su je smirivale.
Ona...ona nema što reći.
Dok si je gledao ona se nije mogla suuzdržat-iskoristila je svaki tvoj pogled.
Ti si znao da je ona krhka.
I zaljubljena u tebe.
Ali glavno je to da si uzeo njen broj i natjerao je da se nada.
Da ćeš ju nazvati.
Da živi u iščekivanju.
I dok je bila u vezi svi kažu da je škicala tebe.
A ti si hladnokrvno prolazio prstima kroz dugu kosu i svirao Revelations na bassu.
Ona pamti trenutak prvog susreta.
Sjeća se svega.
Tvoje majce koje si tada nosio.
Kako si se sprdao s Jozom.
I dok je bila u vezi s tvojim frendom ona je potajno bila zaljubljena u tebe.
Možda zato ne želiš biti s njom.
Zbog svog prijatelja.
Ali i ovako nije važno.
Ona će okrenuti stranicu.
Ne želi opet učiniti pogrešku.
Što te bude više voljela to će više patiti.
I kao u snu od noćas kaže:
zbogom