FALSIFIKAT
03.09.2005., subota
FRANKLY, MY DEAR, I DON´T GIVE A DAMN!
|
"a nije mu stalo i to je to. ma ko ga jebe! ajde stara mani ga se!" ali meni je stalo!!! k vragu! :) ne do nekih romansi i holivudskih priča ranih 50ih ali stalo mi je do nekih normalnih međuljudskih odnosa! ne očekujem neko grande prijateljstvo, da se jedno drugom ispovijedamo ili plačemo na ramenu, nakon svega to je nemoguće, ali upravo nakon svega bi bilo normalno da imamo bar neku osnovnu komunikaciju- napredniju od razgovora o vremenu i sustavnog podje... dakle ja dajem sve od sebe, a on- ko kuhana noga!!!! i onda grizem samu sebe od razmišljanja da li sam nešto krivo rekla, reagirala, napravila- dobit ću čir na mozgu.. "ma briga te!!! ti si bar nešto učinila za razliku od gospodina. tribalo bi ga pod hitno kultivirat za dobrobit svita!" i na kraju nisam ljuta, tužna sam.. - voljela bih da ga mrzim jer teško je biti jak, onako bi mi bar bilo lakše - a znam da ne bi znam da nije takav ili bih bar voljela vjerovati da nije- kao da se zaljubimo u neku idealiziranu sliku na temelju podudarnih sitnica, prava boja kose, riječ, dodir i pogled, pravi trenutak a samoća zna biti tako iscrpljujuća... i onda je kasnije teško to uvidjeti i priznati. jer šta bude kada se princ pretvori u žabu? ponekad poželim da me voli ili mrzi svejedno je, sve je bolje od ništavila. od nedorečenosti. "slušaj sve jednom dođe na svoje misto, ionako te nije zaslužija.." ali tajming mu je najjači- uz sve što mi se događa još mi je samo on falio da upotpuni kolekciju zbrke. stvarno sam željela da u ime svega što smo imali ostanemo nešto više od poznanika u rangu tetama iz kvartovske trgovine, no on očito misli da je ovakva atmosfera prirodna. da je sve ok. sve kako treba biti. svu napetost sam ja izdramatizirala u svojoj glavi (ko da ga čujem). pa nek bude. it takes two too tango- ako njemu nije stalo, e pa službeno više nije ni meni. ne dozvoli da te uništi ono što te nekada stvaralo. ..>ostanimo prijatelji< moš mislit!!!!! ali i dalje ga želim tu, u blizini, da se s vremena na vrijeme sjetim kako sam sretna, što imam savjest čistu, što sam dala sve od sebe. da mu se iz srca nasmiješim i pitam za zdravlje, posebno za srce. da se sjetim kako se ljudi brzo mijenjaju, kako uvijek moraš ostati vjeran sebi. jel ima ovo ikakvog smisla odustajem "a znan te- opet će ti bit stalo, jer ti si jednostavno takva, misliš srcem a ne glavom." |