Sa souvraya niende misain ye.
Spire of Reflections
Vaxsysl says (2:53):
da je Vaxsysl, *razmišlja 2minu kada točno* bio unutar tog tornja,....
gle jedna od razloga zašto ne volim prepirčavati svoje rpiče jest taj da ih pišem u vrsti katarze tj. trance-a i ne sjećam ih se nakon i uvijek ih stavim na stranu i čuvam
bio je u tom tornju
točnije oko opisa - ne koristim one prave riječi
Vaxsysl says (2:54):
no dakle
Vaxsysl says (2:55):
bio je u tom tornju - bez prozora, bez svijetla, bez vrata (u biti je bila naznaka vrata ali ignrirajmo to, to je chambre u jednom templeu). Prostorija je bila nevjerojatno visoka. Akustična.
midnight_temptress says (2:57):
Vaxsysl says (2:58):
Nije bila odveć prostrana, ali bilo je mnogo prozora za cijelu skupinu ljudi *ide opis prostorije, skačem dio arhitekture* a on je sjedio u turskom položaju, u sredini. Kosa mu je padala preko pasa, sjajila se masna pod svijetlom jedne svijeće ispred njega, veličine nekog panja.
Vaxsysl says (2:59):
Svijetlsot svijeće je bacalo njegovu priliku na sva zrcala.. po svakom djelu zida, zrcalo nad zrcalom. Vrtjela [kružila] su se polagano, kao sat.. njegova reflekcija na svakom od njih
*pauza, wma maltertiranje*
Vaxsysl says (3:01):
(još jedan add, uvijek napišem koje su sve pjesme bile u pozadini jer mi one daju feeling, pjesme su mi kao platno, papir, a onda mašta olovka i kist, rađa se djelo, jel)
(a ne znam kaj je sviralo pa me sada tu muliš xD)
midnight_temptress says (3:02):
muliš?
Vaxsysl says (3:04):
Otvorio je oči. Netko je dolazio, osjećao je to. Svako zrcalo je priakz svjetova, postojanja. Povezanosti. Od prvog ispred njega koji odražava njega samog kakvog jest - neravnoteža, tamna strana dobrote, ludost, izgled smrti, snovi koji se žele obistirit a ne bi smjeli.
Vaxsysl says (3:07):
Odraz njegovih očiju nisu plave kao nekad, već zelenih kao tekući otrov, sa narandžastim mrljama u šarenici, od tamne moći. Izranjanje noćne more. Pogleda li malo iznad, ogledalo baca reflekciju na ogledalo iza njega - on kao mlad, kraćom kosom, plavim očima punim osjećanja, dobrote. Ponosno stoji, postiže dobro, spašava svijet, uspijeva mu.. no ogledalo do pokazuje na maglu iza njega.. pogleda li
Vaxsysl says (3:11):
još malo gore, vidi kako dalje živi kao dobar. Odluke koje donosi. Mržnja je zasjala u očima. Vrag ga je odnio ovdje. Lišen svih povezanosti sa dobrim. Dio je pogled na desno, gdje vidi svoju zemlju kako daje neplod, tamni oblaci su uvijek prisutni, priroda umire bez mnogo sunca. Kiše ne padaju. Kraj nacije na pomolu.
Vaxsysl says (3:12):
Zatvorio je oči i smirio se. Mora naći način da zaustavi. Toliko dobrih duša ne smije njemu pasti u kandže. Kako bi sada želio biti smrtnik. Kako je cijelo vrijeme igrao njegovu samu igru. kao lutka je kroz sve konce igrao kako je planirao.
Vaxsysl says (3:15):
Kada je otvorio oči, zrcala su promijenila položaje. Sada je vidio kako je mogao biti sretan sa Alessom. Opet je zažmirio, ali an trenutak i maknuo pogled. Zrcalo koje je ugledao gore je oept pokazivalo an drugi. Njegovi prijatelji pod njegovim okovima, čekaju smrt. Zarežio je i opet maknuo pogled. Ugledao je kako je pri porođaju - njegova Lylah rađa njihovo dijete.
Vaxsysl says (3:16):
Odmah se je smirio. Ne. ne više bijesa. Ne više gnjeva. Ne igrati njegovu igru. Prestani! Stani! Kontroliraj se!
I smirivao se. Svijeća je i dalje neizgarajući gorjela, goreći njegovo tijelo, bacala je i dalje svijetlost na sva zrcala, koja su se neprestano miješala. Odluke ćivota, mogućnosti koje vidi, shvaća, uviđa, sve..mašta, sjećanja.. što želi? Izluditi ga?
Vaxsysl says (3:17):
Držao je mir u sebi. Hladio gnjev... bacao ga na svoj vječiti imaginarni način. No djelići ostaju. nakupljaju se sada najviše.
Vaxsysl says (3:19):
Posjetilac je već jasno dolazio. Samo što nije došao. Kada i je, Garcia nije bio iznenađen. Njegov omiljeni neprijatelj. Biskup koji ju je spalio...
"Što li ti tu radiš?" upitao ga je Garcia.
Vaxsysl says (3:20):
Biskup se samo okreknuo prema njemu. Svijeća je jasno iskazivala njegove zle, sebične crte lica.
Vaxsysl says (3:21):
"Pa, tko bi li rekao. Njegov omiljeni ljubimac je još uvijek senilan. Hah!" izjavio je svojim staračkim hrapavim glasom. "Možda jesi postao besmrtnik, no ja ću uvijek biti iznad tebe crve."
Vaxsysl says (3:23):
"ha jel?" upita Garcia. "Crv si sam sebi starče. Bez svog statusa u drušrvu beskoristan si kao jedan, znaš to." i podlo se osmjehne, no žalio iznutra. Kako ga je vrijeme ovdje..uništavalo.
Vaxsysl says (3:25):
Biskup ga pokušao ošamarati, no sabrao se u zadnji tren "Imaš sreće" proskiće kiselo. Tresla mu se cijela ruka, žarko željeći uništiti postojanje ovog..bića ispred sebe. Više nije čovjek, ne čisti. On ima planove za njega i neće smetati, no tako mu Agraela, jednoga dana uništiti će ga!
Vaxsysl says (3:26):
Garcia je naravno, kao i uvijek, sve osjetio. "Ha..." probori... jednsotavno ćemo vidjeti kako će se odigrati... starče." Zatvorio je oči. Neće se živcirati sada još. Zna da će ga peći još jače i da će morati imati oči otvorene i gledaju u ove izluđujuće prizore ispred sebe, koji će....neće ga preobratiti...nebude...
Vaxsysl says (3:29):
Biskup ga je gledao krajčkom oka. Divio se Garciji kako se borio protiv Vražje vojske, spašavao druge.. otimajući njegovu slavu. Njegovu! Pa on je bio biskup dovraga! On je trbao biti to. Čekao je trenutak kada će se udaljiti na fronte i pozvao je Vraga k sebi. Postao njegov sluga do i nakon smrti, svojevoljno. Napravo je kugu i zarazio cijelo područje... te odredio da je bolest opasna čak i kada
Vaxsysl says (3:31):
su ljudi mrtvi. Dao je naredbe da se svi ljudi spale. Sjećao se priča kako su jedni svećenici u prošlosti mučili čarobnjake, ili obične zle ljude čak, do točke pred samoj smrti, kada im je nit visila... da ih preobrate. Zatim, još tada prijatelj u Garcijinim očima, posalo pismo što se dogodilo... ipak je Lylah bila njegova odabrana. Znao je to. Svi su znali!
Vaxsysl says (3:33):
kao, čuvao ju je u među prošlim tamnicama, da se izdvoji do drugih, možda smanji intezitet zaraze, kao, preventira jača infekcija. No sa Njegovom tamnoj moći mogao je trovati koliko je želio. Koliko ga je bilo volja. I čekao je tjednima da se Garcia vrati..a baš nekoliko dana prije nego što je, otrovao ju je do kraja... polako je umirala... čekao je da garcia dođei da gleda kako mu voljena gori!!
Vaxsysl says (3:34):
Dan kada je vidio užas na njegovom licu mu je bio najveći užitak ikad iskušen u životu! Sva ta tuga, sve od njega, sva ta prestravljena lica, urlici za životima... nije mogao ne smijati se.
Vaxsysl says (3:36):
Naravno, smijeh je umro kada je On želio Garciju kao glavnoga na planeti. Većinski potencijal magične moći bio je izbrisan stoljećima prije, sada su samo ostali smrtnici za žetvu, toliko je naslućivao. Nije znao za što, no nije ga bilo briga. On će ostati vladar ovdje, to mu je poružalo zmijski užitak.
Vaxsysl says (3:38):
Maknuo je pogled od Garcie. Ugledao je u zrcala. Prostorija ga je prestravljala, makar ovako blagoslovljen smrtnik nebi smio, no pježila ga je. sva ova zrcala, mogući putevi života, odredbe za odluke.. zabolila ga je glva. pratiš jedan san i točka, nema tu filozofije. Ne zanima ga što bi sve moglo biti, bitno mu je samo se njegov san ispunjava. Zašto je On želio da dođe ovdje?
Vaxsysl says (3:41):
"Odgovor ćeš brzo znati." pomisli Garcia. On je znao. No nije razmišljao o tome. Smirivao se. Meditirao. Nadao se da u planinama postoje ti čarobnjaci o kojima je otkrio dokaze. Ako se pre rano slomi, neće se niti sam moći zasutaviti, koliko god da jak empat jest. Zaključat će se rađe. niti svi oni da se brane, nebi mogli protiv zajedničke moći zle vojske i njega samog na vrhu nje. BIla bi to zadn
zadnja zora...
Vaxsysl says (3:43):
No, neće zaboraviti onaj prizor u gornjim zrcalima.. rođenje njihovog djetata da su živi... bio je to predivan prizor! Plakao je kada se ovdje prvi puta pojavio. Vrištao od užasa. Od muke. sada mu je dala nadu. Mora se oduprijeti, čim dulje. Čim dulje. Čim dulje...
Princess of Midnight
I don't think, my Queen"... he rises from the lounge, bows slowly to Her, taking his hat off "I know that you hold no weaves at all." he rises to his full, looking down on his shorter queen in the eye, and tells her...
"Hearing the crowd hailing your name, echoing like a hym over the night, is not the true power in stirrig the heart of your followers."
He raises his hand, conjuring a small ball of liquid, dark blue light, weaving it like the wind is rusttling it - light under the stars. "Stir the soul of a mortal, you control it trough his own set vision within his heart. That, my Queen" he echoes even louder than the ever preset echo,
"Are the weaves which I excel at. And trough, I know" he released the ball into the air, let it circle around and shed her calming light to whoever she chose her will to "your weaves are but fragile at best."
"For...how is it then.." he started to walk over the door "Not once I, devoted believer of you, have not obeyed your words so through as you set them fit?".
His eyes started to glow green, gifted her his smile, and leaved her chambers. The ball of light circled around her, seeming set on her will.
"Mirror can you tell me" his words could be heard in the castle "can you tell me who am I to dream of tonight? Mirror, can you tell me, whom will I crave and bind my passion to? Who will be to protect me from their own sins... whom will I gift >apsolence<, to whom will I gift the world as they see it...fit?"
Over the night, lights went out, one by one, until it was complete dark. The populace was asleep. Everyone was under his weave, as strong as ever have been. But to whom will he gift the world? To her? Could be... for, only known to her, she's the only one with the light now. She'll guide her people trough, as she see fit.. and he... he'll go into the day. It's been a long time since he climbed
trees and enjoy the sun. Night might be his most pleasant home, but ignoring his own life would mean his incompetence to set his weaves right.. "So tell me, mirror" he weaved to the clouds "show me her " the clouds started to change shape "whom I will not ever command"