...love is gone...
...ne mogu vise plakati . ne mogu vise se muciti . dosta mi je svega . svaki put to kazem . a onda nastavljam dalje i vratim se njemu . idem sve vise i vise u ponor . tonem kao kamen u vodu . nemam izlaza iz ove tame . sve mi je gore . sve ga vise volim . sve se vise nadam . svaki put zivim za njega . al sve se ponavlja . sve je uvijek isto . ne mogu ga zaboraviti . nikako . koliko puta to pokusavala . sve je teze i teze . dosta mi je suza . dosta mi je neprospavanih noci . dosta mi je svega . zasto jednostavno ne mogu odustati . otici negdje daleko . nestati u nepovrat . zaboraviti sve . zasto ne? . svaki put odustanem i ne zelim vise s njim . dizem ruke od njega . kazem si ne! . ali opet on dode do mene . opet mi kaze sve te lijepe rijeci . meni se vrate svi osjecaji . sva sreca . svega se sjetim i s njim prozivljavam najljepse trenutke svog zivota . voli me a i ja njega . ne razumijem . pokusavam shvatit..ali ne mogu . ali opet naide oblak tame . opet se sve vraca na isto . opet ja patim . opet i tako u nedogled . zar ne mogu biti sretna . zar je tako tesko biti sretan . tako mi malo nedostaje za srecu . a ona nikako da dode . nikako da me doceka rasirenih ruku . tako mi nedostaju njegovi poljupci . njegove ruke . njezna milovanja . sve . svakim danom sve vise tonem . kad ce biti kraj mojoj muci? . hocu li ikad zaboraviti da ga volim . i nastaviti zivjeti . kada? . ostaje mi samo to pitanje . na koje nikako da dobijem odgovor...
. . . forgotten . . .
...Moj zivot jednostavno nema smisla..ponekad se pitam cime sam ja zasluzila da se sve to meni desava..moji snovi se ruse i dana u dan, iz minute u minutu.. ...i osobe koje su mi nekad puno znacile pokazale su svoje pravo lice, razocarale me..
kada vidim sretne ljude oko sebe budem tako ljubomorna i shvatim da bi dala sve samo da budem na njihovom mjestu...fali mi malo ljubavi, tek onoliko koliko je covjeku potrebno da mu osvjetli dan, da ne zivi u tami i samoci..
danas sam stajala na krovu svoje zgrade i razmisljala o tome kako bi bilo da si jednostavno skratim muke i bacim se..
nebi vise morala gledati ovaj prljavi svijet pun lazi oko sebe, nebi morala trpjeti ovu tugu koja me unistava... ali opet, shvatila sam da nije toga vrijedno.. svi smo dosli na svijet i dobili jednu priliku za zivot..i trebamo je iskoristiti.. proci ce i ovu.. doci ce moji dani srece.. necu vise plakati za izgubljenom ljubavi, necu vise zeljeti umrijeti..
ne zelim priustiti ljudima kojima je stalo do mene patnju.. zivot je tezak, ali kako se kaze nakon kise dolazi duga.. nadam se da ce i u mome slucaju biti tako..
trenutno bi mi dobro dosle vase rijeci podrske, zato vam se i povjeravam jer sam u krizi kada neznam sta bi sama sa sobom.. hvala vam.. pusa
vasa INOCENT....
Svako ima problema u ljubavi...nekoga to pogodi više a nekoga manje...al sve smo mi cure ranjiva bića...sve mi cure patimo...iskreno da vam kažem nije nam lako...a pogotovo meni...volim nekog...silno ga volim...a nemogu bit s njim..ne ne....ja sam ta koja si to ne dopusta....jedna me osoba toliko povrijedila...toliko u duši ranila....a ja ,ja mu se zelim vratiti....nakon svega ja jos patim za njim...nakon svega ja njega jos volim....silno ga volim da jednostavno kad ga ugledam osjećam leptiriće u trbuhu..osjećam isti onaj osjecaj koj sam imala kad sma ga upoznala..kad sam ga prvi put poljubila..kad sam ga silno grlila...al jednako tako kad ga ugledam osjetim bol u svom srcu..osjećam kako mi srce krvari..osjećam kako ga moram zaboraviti..al ja nemogu ne ...ja ga Volim.....
...alone...
