fallen writer

...Emelline je brutalno zaklala malenu Rose. Bolesni smješak joj se nije skidao s lica dok je mrcvarila maleno djecje tjelo, dok je krv špricala svuda po sobi, po njoj, po njenoj bijeloj vjencanici, po licu ... svuda. Alice jo ostala u šoku i nakon par minuta šokantne tišine pocela je vrištati. Emelline se i dalje smješkala dok je koracala prema Alice. Bacila je nož i podigla sjekiru s poda koju je vec prije pripremila. Šetkala se onako krvava sva po sobi sa sjekirom u rukama ne skidajuci osmjeh sa lica i pricajuci kago je prevela svoje vrijeme u ludnici razmišljajuci o Jasperu. alice je plakala i prekinjala je da prestane ali Emelline nije mogla stati. Bijes i želja za osvetom ju je vodila kroz ovaj mrak. Kroz mracni tunel bez kraja. Bez izlaza. Tada je stala pored kreveta držeci sjekiru u rukama. Alice ju je pogledala sa isprikom u ocima. Ali Emelline se samo još jace nasmješila i tiho progovorila. ''Cijeli život živim u sjeni. Potpuno sama i zaboravljena od apsolutno svih. Jasper je jedini koji me izvukao iz te sjene. I ti si mi ubila jedinu nadu u bolje sutra. Ali sad je kasno za nadanje, za vjeru, za život. Cijeli život živim u sjeni ali od danas cu se izvuci iz te sjene i svi ce me se sjecati. Necu više biti zaboravljena''. Emelline je završila svoj monolog i pognula glavu. Alice je ostala zbunjena. Emelline je cvršce primila sjekiru i strahovito zamahnula prema Alice. Krv je pocela šiktati svuda po sobi iz Alicine odjsecene noge. Alice je vrištala, a taj vrisak je potaknuo Emelline da joj nanese još boli. Emelline je uživala u njenim krikovima, u njenoj boli. To joj je postalo kao neka vrsta hrane. Sjekira je sjevnula još jednom ... pa još jednom i još jednom. Alicino mrtvo, raskomadano, izmasakrirano tjelo je ležalo na krevetu a krv je bila svuda po sobi. Bijela vjencanica od, nekad davno, mirne i dražesne Emelline je postala crvena. Bacila je sjekiru na pod i krenula kuci. Ušla je u ured od oca i uzela je pištolj. Zatim se ušuljala u sobu od roditelja koji su mirno spavali. Pocela je plakati. Dvoumila se ali je bjes prevladao. Uperila se pištolj prema majci, zatim prema ocu pa opet prema majci. Nije se mogla odluciti koga ce prvog ubiti. Majka se probudila i vidla Emelline kako stoji u sobi sa pištoljem uprtom prema njoj. Majka se razljutila i ljutitim glasom pitala što to radi ovdje, a Emelline je odgovorila kratko i jasno. ''Došla sam okoncati svoju bol ''. Majka se okrenula prema njenom ocu da ga probudi ali kasno. Cim se pomaknula Emelline je pocela pucati. Propucala je majku, zatim oca. Sluškinja koja je dotrcala u sobu sva u starahu. Vidjela je sviježa trupla i krv na zidu i komadice mozga kako se slijeva niz zid, i Emelline kako nepomicno stoji u sobi sa uprtim pištoljem u njih. Nije ni stigla progovoriti a Emelline se vec okrenula prema njoj i okinula obarac i sluškinja se našla na podu sa mozgom prosutim po podu. Emelline je izašla iz sobe i krenula na njegov grob. Došla je na njegov grob i kleknula. Tiho prošaptala ''Volim te.'' Zatim je stavila Pištolj u usta i ispustila jednu iskrenu suzu. Grobnu tišinu je proparao strahovit prasak. I tako završava agonija drage djevojke Emilline koja je na prvi pogled imala sve ali nije imala srece. Djevojka koja je bila zaboravljena od apsolutno svih sada živi u našim sjecanjima. Više nije zaboravljena. Još i dan danas kada pogledate u najsjajniju zvijezdu na nebu možeš cuti njen plahi glasic kako moli i preklinje da joj podarite bar malo pažnje. I dan danas možete cuti njene bolne jecaje kako govori kroz plac... '' VOLIM TE''

story by: Fallen Writer