Ovu pjesmu su u originalu napisali dva debila (navedeni u naslovu), a na završnu obradu su pjesmu dali meni.



Pet godina na igli, starci neznaju ništa,
špric i dop skrivam na krovu lifta.
Propa san u faci, propa san u školi
čini se da sve sad u propast vodi.
Kako je sve počelo to je duga priča,
navuka san se preko trave i pića.
Znali smo se ulit, udimit pa ić uz stopa
jedne subote je prika donija pis dopa.
Zašto se ne ušmrkat i onda bit ćunka?!
Od trave san se ionako nadimio ko šunke.
Moj je moto: Uživotu treba sve isprobat,
Proba san i puklo me da nisan moga hodat.
Uskoro san se lagano počea i bosti,
sve što sad želim je da mi Bog oprosti.
Sjećanja su mutna ko zamagljena stakla
pet miseci ekstaze i godine pakla.
Svjestan sam, al kasno sad kad od proklete igle
razum mi se ruši ka naslagane cigle.
Tri doze dnevno pa se ti sad misli
Posta san ružni junkie ka Elvis Presley.
Šta san ima san proda, sad kradem, šta se može
Iz ove kože se ne može, o Bože.
Htia bi prestat ali recite mi kako,
Nije lako zlo i naopako......

P.S. Ako san krivo napisa Elvis Presley krivite nelu, a ne mene.......




Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
ILKE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.