Evo da stavim i ja neki normalan post...
Kao sto pise sve je pocelo prije 1 tjedan kad su braca svima dobro znana Ed poceli govorit o francuskoj , to je bila novost bar za mene pa i mene pozvali ,a a ja sav sretan reko da bi vrlo rado iso te poco zamisljat kako ce nam biti strava i da cemo se zajebavat ... a tek one francuskinje JOJ sta bi dao ( neka se neitko ne uvrijedi ) ...
I tako mi se dogovarali i zamisljali o svemu i svacemu ... jos prvi dan nesto vremena nakon sto su me pozvali svatio sam da od toga nece biti nis jer da me starci nece pustit tek tako uz to jos i neznam skijat...
Tako da sam ja jedno dva dana kasnije reko starcima za francusku te da bi tamo iso... prvo sam reko starom ,a stari bi me pustio ( sto je bilo i za ocekivat ) ,a nakon toga dosel je red na staru te sam odma vidio da ce biti vrlo tesko da me pusti no nije nista rekla vec je nesto promumljala do kasnije navecer je bilo neivjesno te je doso odgovor nemozes u francusku ... teska srca prihvatio sam to ali samo za sad ...
vec iduceg dana sam se ponovo zalozio ali rekla je oped ne malo sam se vise suprostavio ali kako to inace bise ja izgubih i tu bitku...otiso sam u krevet u znak protesta i mrmljao si nesto u brk dok nisam zaspao...
iduci dan sam moro reci tuznu vijest svojim suborcima i pomocnicima :D da necu moci nigdje ici na sto su oni pocli govorit sta ,kako ,kuda pa ja cu razgovarat sa tvojom starom i simo i tamo i ja se oped uzivio i dobio nadu da cu ici ...smislio sam sve kako cu reci i sta cu napravit ali nije islo jer je stara bila pospana (tjesio se ja) ,a znate kako je sa ljudima koji su pospani te je rekla je oped NE !!!... iduceg dana reko sam braci oped istu vjest da nasa bitka neide u dobrom smjeru te da se polako pocmu pripremat na najgore na sto oped nisu svatili ozbiljo te smo jucer kod gata napravili najbolju od mogucih taktika te nije bilo izlika za neuspijeh jer je sve bilo savrseno ( mislili smo )... danas tocnije sad sa lepinjom u ustima :D i taktikom u glavi krenuo sam u boj poco sam kako je trebalo ali nije se predajala no nisam ni ja uzvratio sam joj najtezim udarcima no ni to nije bilo dovoljno jos sam i reko da cu naucit skijat do francuske i sve ali oped nista ... teska i zalosna srca naso sam laznu utjehu u drugoj polovici lepinje sa dva cevapa i to u tisini pojeo :((... tako je doso kraj i ovoj bitci jer vise nema pokusaja te vise nema nade ...
Iako tesko utucen i porazen nemogu se previseljutit na staru jer pitanje je dali bi ja nekog pustio na skijanje u francusku ,a bez da zna skijat tako da mi je zao ali zivot ide dalje i sigurno nemogu zivit u mrznji ...
|
