| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dAnAS vOLIm...
...plavi
dAnAS nE vOLIm...
...mrske beštije
moTa Mi sE Po gLaVi
URBAN & 4:
"Mjesto za mene"
***
...ili me vuče svojoj blizini
strah od voljeti
s tim još mogu
biti voljen
može me izbrisati
stoji netko usred mene
čistom voljom dodijeljen
tko me bira svog za sebe
sve što nosim kupuje
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna
ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je
dovoljna
da se ušuljam u tebe...
***
fajrunt@net.hr
...a ja sam:
- djevojče što se ovom svijetu čudi već 24 i kusur godine
- mala, više plava nego garava, kad pada kiša imam anđeoske loknice :)
- rođena i stasala u Rijeci, obitavam u Zagrebu, težim preseljenju na neku dalju lokaciju
- sretno nesparena
- apsolventica, zaposlena, puna znanja, vještina i želje za pisanjem diplomskog
- slušam mamu i tatu (još uvijek), radio, cdeje, ilegalne mp3ce i rijetko glas razuma
- putujem, volim, igram se... grlom u jagode i jagode u grlo
- ne grizem nokte, a grizu me komarci i vrlo rijetko savjest
- blogujem kad samujem... a s blogom nikad nisi sam, kao ni s cigaretom :)
most photos by
David LaChapelle
www.davidlachapelle.com
 Uvijek se pojavi kad ga najmanje trebam. Prokleti parazit, tako precizno nanjuši kad sam umorna, iscrpljena, kad mi extra sat sna treba kao burek nakon pijanke. Naravno, nikad se ne najavi. Nit mejlom, nit sms-om, nit kucanjem na vrata. Ipak, predosjetim njegov dolazak. Kao onaj klinac što "see dead people" tako i ja "vidim" njega. Bude mi hladno, nekako grozničavo i bude me malo strah. Bojim se njegove siline, bojim se njegove nepredvidljivosti. Gdje li će me ovaj put udariti? I onda stigne. Ležim, zurim, mislim, odmaram... Žedna sam... Oblizujem usnice... Što?! Eto ga. Ustajem. Pipkam se u nevjerici. Koliko me boli, je li natečeno, da li se vidi, je li ogromno, Bože samo daj da nije ogromno... Unosim lice u ono ogromno okrutno ogledalo na hodniku, okrećem se prema svjetlu i panično promatram. Da, definitivno je stigao... Moj prokleti prijatelj Herpes. |
 Da, dosta je proteklo... I neka ova nova voda koja dolazi s izvora svima donese naplavine zdravlja, balvane ljubavi i grančicu kompikacija (tek toliko da malo začini svakodnevicu :) Malo mi se teško koncentrirati jer susjedi poprilično bučno slave Božić, pa nek im je sretan, kao i svima kojima je danas. Novosti? O, hrpa! :) Zasada prekaotične da bi ih mogla sistematizirati, ali dobro sam, ako nekoga zanima. Jest da mi je organizam na laganoj rezervi, ono, blinka narančasta žaruljica, ali imam još dosta za počasni krug :) Razmišljam... O vezama, prijateljima, onima koji to nisu i onima koji su više od toga. O obavezama, poslu, onome što moram i onome što mi se ne da. O željama, putovanjima, onima koja me vesele i onima od kojih ne znam što da očekujem. O sebi, uglavnom. |