Zahvala
...prelivena kisnim kapima suhog oblaka skupila sam svaku kapljicu i zalila plodove nasih misli, nasih djela, nasih osmijeha, poljubaca, zagrljaja, razgovora... i pustila, pustila sam ih da rastu
pustila sam ih da natope se sjecanjima i spomenama koje smo stvorili kako nikad ne bi bilo suse u nasim zivotima...
pustila sam vjetar da nosi me k tebi u narucje
pustlila sam ti da stisces me cvrsto uz sebe dok slusam otkucaje tvog srca
pustila da pitas me zasto tako uzurbano poskakuje pod mojim grudima ono sto je u tvojim rukama
dao si mi neizrecivi mir, potporu i pruzio kolicinu ljubavi kakvu samo tvoje srce, tvoje usne i tvoje ruke mogu
hvala ti...hvala na svakom danu provedenom uz tebe
na svakom udisaju novog mirisa tvoje koze
na svakom otkrivanju novih navika tovoje svakodnevnice
hvala ti sto mi dopustas da sam tako blizu tebe
zelim..zelim opet sve ponovno
jos bolje i jos lijepse...zelim jos vise tvog smijeha i srece
uz malo vise sunca i puno manje kise...ako razumijes na sto mislim :)
vec sad ovog trena...ma, lazem onog trena kad napravila sam korak van i kad pogledao si me s osmijehom i zatvorio vrata
poceo si mi nedostajati i nisi prestao cijelim putem i cijelo ovo vecer
kako cu samo zaspati bez tvog zagrljaja pitam se sad
no, jos uvijek si tu
na svojoj kozi osjecam tvoj miris... osjecam kako dises polagano i prodires kroz svoku poru moje koze
osjecam tvoje ruke kako stiscu se oko mog struka i privlacis me k sebi
cujem kako pjevusis neke pjesmuljke
tu si pored mene...pavas kao andelak
sanjas me...sanjam te...