faery
Izgubila sam se u stvarnosti. Sve je mračno. Padam. Vjetar mi mrsi kosu. Pogledaj zvijezde, one plaču, oplakuju moju ljubav. Suze mi padaju niz lice i umiru na usnama. Umiru. Osjećam da i ja umirem. Noćas je i jedna ruža uvenula. Njene latice su pale na crnu,hladnu, bezdušnu zemlju i tamo su dočekale svoj kraj. Jedna tako ponosna ruža umrla je sama. U tami, u hladnoći, u tišini... Njeno vrijeme je prošlo. I moje vrijeme prolazi... Bez tebe... Osjećam se kao ruža! Ponosno se njišem na vjetru... njišem se... njišem.... padam... nestajem... UMIREM...
Kada jednom umrem
Kad me više neće biti
Nemoj za mnom tugovati
Nemoj za mnom suze liti
Pročitaj ovu pjesmu
Učini što te molim
Znaj da te zauvijek
Najviše beskrajno volim
Primi me za ruku
Poljubac mi daj
Posljednji poljubac
Da ga ponesem u raj
Na grob moj
Ljiljan stavi bijeli
I nećeš biti tužan
Jer mene to veseli
Stavi plavu ružu
Kad ljiljan uvene
Nemoj misliti na drugu
I dalje misli na mene
A kad plava ruža nestane
Crvenu donesi
Neka uvijek jedan cvijet
Moj grob resi
I neka uvijek bude
Na mom grobu plamen
Da smo se najviše voljeli
To će biti znamen
Kada cvijeće na grobu
Prestane cvijetati
Neću se brinuti
Nego ću te čekati
Znam da ćeš doći
Jednog mi se dana vratiti
Tada više neću patiti
A tvoje će srce shvatiti
Da te nikad nisam prestala voljeti
Noćas si me ljubio
Cijelu noć me dirao
Najljepše pjesme svirao
Strast si u meni pobudio
Svaku želju si ispunio
Skinuo zvijezde s neba
Učinio sve što treba
Noć si srećom okrunio
A kad je svanuo dan
Morao si poći
Rekao da više nećeš doći
Jer sve je bio san
Od moje tuge nema veće
Od bola ću umrijeti
Zauvijek usnuti
Jer san se nikad ostvariti neće
Kada me poželiš
Ja ću ti doći
U bilo koje doba dana
U gluho doba noći
Moje ime reci
Zatvori svoje oči
Poželi da te ljubim
I ja ću to moći
Jer ljubav nije čudo
Ali čini čuda
Zatvorio si me u srce
Sada nemam kuda
I zato kada me poželiš
Ti samo zažmiri
Srce svoje otvori
Pa u njega zaviri
Što li to radim pred tobom?
Puzim kao crv,
A ti me ponižavaš
I prolijevaš moju krv!
Otići ću daleko,
Neću zbogom reći.
Saznat ću istinu
Okrenut ću se sreći.
Neću više laži,
Vrata ću zauvijek zatvoriti,
Otvorit ću svoje misli,
Za sebe ću se boriti,
A tebe ću razoriti!
Vani je hladno
S vjetar puše
Raznosi svijetom
Zaljubljene duše
Moja će ti duša
Na vjetru doći
Da sa tobom bude
Cijele ove noći
U obliku pahulje
Past će ti na dlan
A kada je pogledaš
Utonut ćeš u san
Sanjat ćeš mene
U obliku kiše
Osjetit ćeš pjesme
Što ti moje srce piše
Tako sam slaba
Tako sam sama
Tugujem noćima
Prijateljica mi je tama
Tonem duboko
Progutat će me noći
Nemam više snage
Ne mogu dalje poći
Suze lijem
I krv se prolijeva
Vidim nebo
Tamo munja sijeva
Plačem ja
I nebo plače
A srce me boli
Boli sve jače
Umirem u tami
Umirem u samoći
I sada sam svijesna
Sada vide moje oči
Ubio si me ti
I tvoje uspomene
Volio si nju
Zaboravljao mene
Moj se život ugasio
Nestao je kao plamen
A ova moja pjesma
Nek ti bude znamen
Uvijek sam te voljela
I srce te još voli
Ali znaj da prava ljubav
Neizmjerno boli
Svanulo je jutro
Tama je nestala
Reci zašto bol
Tada nije prestala
Umrijet ću od bola
Moje će srce stati
I na samom kraju
Tvoje će ime zvati
Želim umrijeti u naručju tvome
Sa tobom dočekati posljednji dan
S tvojim usnama na mojima
Usnuti vječni san
Ti druge ljubiš
A ja te sanjam
Za tebe živim
I život ti poklanjam
Srce mi slamaš
Napola puca
No dok ono živi
Za tebe kuca
Još jedan poljubac želim
Poljubac sa tvojih usana
Još samo jedan dodir
Ostvarenje najljepšeg sna
Zar tražim tako puno
Tražim li previše
Još jedan poljubac onog
Za kog srce diše
Ovo je moj posljednji pozdrav
Moje posljednje zbogom
Idem vječno sanjati
Snove gdje ću biti s tobom
Ja ću voljeti tebe
I ti ćeš mene voljeti
Živjet ćemo sretno
I srce me više neće boljeti
Usnut ću vječni, predivan san
I kad to shvatim neće mi biti žao
Jer mi više neće svanuti dan
Iz najljepšeg, vječnog sna nitko me neće probuditi
Tama se spustila nad mene
U moj život došle su čudne sjene
Dopšle su jedne hladne noći
Rekle su da moram s njima poći
U ovaj okrutan svijet su me odvele
O, zašto su me sjene sa sobom povele
U ovom svijetu sreće nema
U ovom svijetu samo zlo se sprema
Zavladala je mržnja, zloba, tuga
U ovom svijetu noć je tako duga
U svakom kutu plač se čuje
Netko drugi čovjeku sudbinu kuje
Na svakom koraku škrgut zubi
Jer tko nađe sreću odmah je izgubi
Tužna je sudbina ovog svijeta
Jer nema sreće da ljubav cvijeta
