zaborav
noć je...
opet sama sjedim u zamračenoj prostoriji,
punoj suza...
pišem pjesmu i plačem...
a zašto...?
ti nikada zbog mene nisi suzu pustio,
nisi se budio,
misleći kako ti je svaki dan isti...
nisi se smijao, a unutra bio slomljen...
nije tebi srce povrijeđeno kao meni,
ne razumiješ me....
i nikada nećeš...
ubojita tišina
tišina je...
sve je pusto bez tebe...
čuje se samo krošnja stare breze
i moje misli...
ta prokleto dosadna tišina koja me ubija....
ubija me svaka pomisao na tebe...
lomi mi srce na komadiće...
pitam se, hoće li netko moći natrag zalijepiti te komadiće...
hoću li ikada ikoga voljeti kad tebe sada...?
PRLJAVO KAZALIŠTE – AKO TRAŽIŠ NEKOGA
Ako tražiš nekoga
Nekoga za šetanje
Onda ja sam čovjek za tebe
Imam sedam milja duge korake
Lake kao oblake
Ako tražiš nekoga
Nekoga za plakanje
Onda ja sam rame za tebe
Uzmi me
To je sudbina
Ima žena koje zaključaju srce poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga
Nekoga za čuvanje
Onda imam ruke za tebe
I za tvoje vrelo čelo, dlanove
Meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga
Nekoga za zauvjek
Onda tvoj sam čovjek oduvjek
|