Igorritza`s Music Page

nedjelja, 21.12.2008.

REVIEW - THE LIGHT IN DARKNESS @ Fun Academy, 20.12.2008.

LINE UP:

MAIN:

Arcane
Bold
Hardtrax
Krekman
Kashmire

ŠARENA:

JIM RIVERS ( UK )
LEMON
Ninorex
Dawizz


Dvadeseti dan zadnjeg mjeseca tekuce godine ce u rijeckom ostati upamcen kao jedan od najbogatijih party dana ikad, naravno, kada je u pitanju kvantiteta.

Mogli ste izabrati izmedu komercijalnijeg i na sva zvona najavljivanog beckspirience eventa sa Junior Sanchezom ( dakle, ne Roger Sanchezom i ne Junior Jackom ) u Stereu, pure minimala u Discordiji uz Tom Yunga, Intosomething ekipe u novootvorenom Filteru, eventa u Fun Academyu na dva floora ( line up vidi gore ), te gostovanja tate Sven Vatha u Ambasadi gavioli, na koje je islo more ljudi iz Rijeke.

Zaista se morala dogoditi najvisa sila, koja bi prosjecnog rejvera natjerala da ostane doma proslu noc.

Ipak, unatoc svemu najavljenom, osobno se ni sekundu nisam dvoumio koji party posjetiti; Junior Sancheza jos nisam cuo i imam namjeru nastaviti tu tradiciju, minimal ne volim u tolikoj mjeri da bih proveo noc uz iskljuciv party, a niti na kraj pameti mi nije bilo otici u AG, showmakeru Vathu unatoc. Jednostavno, ne podnosim stampedo, prekrcane klubovi i opcenito preveliki hype oko nekog eventa. Uostalom, jednom sam se vec opekao ( http://extraordinarii.blog.hr/2008/03/1624462236/review-erick-morilloambasada-gavioli-izolaslo-150308.html ), pa sad pusem i na mlako.

Dakle, odluka je pala na Fun Academy, koji se dakako, ne moze mjeriti sa AGom, ali se line up koji je bio u ponudi itekako moze, stovise, meni je bio puno primamljiviji: Jim Rivers kao headliner i Lemon kao backup su kombinacija koja ne ostavlja nikakvu sumnju u vrhunski glazbeni uzitak.

Ispravite me ako grijesim, ali, ovako nabrzinu, cini mi se da je u Funu, sarena do sada imala tri svjetski jaka headlinera: Asad Rizvia, DJ Chusa i sada Jim Riversa. Sarena je, unatoc svojoj posebnosti, iznimnosti i onome sto znaci mnogima ( ukljucujuci tipkaca ovih redova ), mali floor,i drugi po vaznosti, a na takvom mjestu vrlo rijetko mozete cuti globalno jako ime. Stoga se prilika za takvo sto ne propusta, jer ne samo da cete vjerojatno glazbeno uzivati, nego cete imati privilegiju cuti jako ime u intimnoj atmosferi.

A sad, nakon sto sam razlozio zasto sam, da vidimo konkretno sta sam.

U klub smo stigli u uredovno vrijeme, sat iza ponoci, uhom naculi mitraljiranje na mainu i pobjegli trkom u sarenu.

Ljudi za to doba iznadprosjecno puno, a atmosfera vec sa tendencijom prema visokoj temperaturi. Za pultom Ninorex, mladi labinski DJ, kojeg ovim putem zaista moram pohvaliti. Volim kad DJ svoj termin, nebitno u kojem dijelu partya, shvati profesionalno i glazbeno mu se prilagodi, ali ne gubeci pri tom na kvaliteti. A upravo to smo culi od njega. Poseban i osvjezavajuci, mozda najbolje opisuje ono sto nam je Ninorex predstavio; kombinacija deepa, proggya, techousea, pa sve do breaksa, sto ne pamtim kad sam zadnji put cuo kod house DJa, posebice ne kod tako mladog. Tu je dokazao i tehnicku potkovanost, prijelaz iz 4/4 ritma u breakse i onda nazad, odlicno. I kompozicija je pratila kvalitetu seta, pa jednostavno mogu samo pohvaltiti ovog mladca cije vrijeme sigurno dolazi.

Iza njega je mjesto za pultom zauzeo onaj cije je vrijeme vec dugo tu, Lemon i odradio nesto vise od sat vremena nevjerojatnom lakocom, odsviravsi, nedvojbeno set veceri. U tako kratkom vremenskom razdoblju je uspio stici od deepa, pa na milimetar do techna i nazad na deep, bez da je itko na flooru primjetio ikakvu razliku, a kamoli da se pobunio. Bez obzira na podzanr, glazba mocna, plesna, ekipa u poprilicno punoj sarenoj objerucke prihvaca sve sto im Lemon nudi, a kao rezultat imamo, laicki receno, opcenarodno veselje. Mene zanima do kada cu ja hvaliti ovog covjeka. Svaka cast.

Nesto ranije od najavljenog, na pult se penje Jim Rivers, golobradi momcic, koji, iako je blizu tridesete, izgleda kao da ima doslovno duplo manje.Ranije sam nabrajao sad Rizvia i Chusa, koji s Riversom cine tercet jakih imena u sarenoj, medutim, i medu njima postoji bitna razlika. Ostala dvojica su, u vrijeme svirke u Funu ipak vec bili u silaznoj putanji karijere, dok je ovaj momak jedno od imena cije vrijeme jako, jako skoro dolazi ( uskoro globalno jaka kompilacija, friski potpisi na jake etikete ) i siguran sam da cemo, u ne predalekoj buducnosti, biti ponosni sto smo ga imali u sarenoj.

Svoj je trosatni nastup odlucio prezentirati gradacijom od manjem prema vecem, sto je u konkretnom slucaju znacilo od deepa do novovalnog nabijanja ( istina, samo dvije stvari, cini mi se ). Poceo je vrlo lagano, prelagano za uzavreli floor, ali vrlo brzo nakratko ohladenu atmosferu pocinje vracati u crveno melodicnoscu, kompleksnoscu i sve jacim grooveom. Ubrzo je sve bilo bas kako treba biti, rasplesana masa, ozarena lica i obilje energije,da bi se onda odlucio na opipavanje bila ekipe, pomalo svirajuci stvari s vrlo iritantnim zvukovima, cvilezima, skripanjima i sl.

Tu se usburkana masa pocela polako smirivati, ples se pretvorio u cuokanje jedne noge i sve je postajalo sve blijeđe. Medutim, uskoro ponovo povratak u sigurne vode, eksplozija mase uz vec gro puta sviranu, a i dalje neizlizivu Dark Flower ( Joris Voorn rmx ), pa joa malo mocnog techa, pa malo emocionalna spika ( Empathy ); on vidno zadovoljan, ekipa jos vise. Zatim jednom kratki nasikir uz nesto sa ogromnim dropom i necim vrlo bliskim strugajucem electru i onda do kraja sve jace i jace, malo napucavanja i za kraj Shlomi Aber - Freakside.

Tehnički savrsen, s mikserom se poigrava na bezbroj nacina, od efekata, poigravanja melodijama, ubacivanjem istih bas svagdje, kompozicija perfektna.

Sve u svemu, kvaliteta vidljiva iz stratosfere, potencijal takoder. Jedini minus ide gore opisanim eksperimentima, koji su, u stvari, u domeni osobnog ukusa. Hocemo jos ovoga.

Do kraja jos pola sata Ninorexa, ovaj put puno zesceg i ipak nesto losijeg nego u onog opjevanom prvom dijelu, te za sami kraj Dawizz.

Na techno floor sam usao nekoliko puta i moram priznati da mi je glazba svaki put zvucala jednako rafalno. Naravno da moje misljenje kad su u pitanju hard techno i schranz ne vrijedi ni kao crno pod najmnajim noktom, stoga molim da se gornja misao shvati kao opaska.

Ono sto je na techno flooru najveci minus je slabasan sound, potpuna suprotnost onome u sarenoj koji je moćan i dubok, idealan.

Veliki broj evenata je uzeo i danak u broju ljudi, ali ne previse; prema mojoj procjeni u Funu je bilo oko 400tinjak ljudi. Sarena siromasnija za pedesetak dusa, sto je bilo lose za organizatora, ali idealno za posjetitelje.

Poznatih ljudi ocekivano puno, devijantnih takoder, dakle, sve kao i inace.

Sve u svemu, odlicno smo se zabavili, pa kao zakljucak mogu reci da Fun nastavlja u smjeru koji drzi od otvorenja, nadam se jos dugo.
- 14:22 - Reci (0) - Tisni - Ukradi