Igorritza`s Music Page

subota, 05.07.2008.

Sander Kleinenberg @ Byblos, Poreč, 04.07.2008.

LINE UP:

SANDER KLEINENBERG ( NL )
D & G


Ove je godine cast otvaranja moje ljetne party sezone pripala poreckom Byblosu, navodno, jednom od najboljih i najljepsih klubova na Jadranu i klubu u koji, zbog kojecega, moja noga jos nije krocila.

Ipak, ne bi se moglo reci da sam bio potpuno neinformiran i da sam isao na sasvim nepoznato mjesto; o Byblosu sam poprilicno saznao, sto iz medija, sto od ljudi koji su ga vec posjetili.

Medijski prostor je poceo puniti i prije nego sto je sluzbeno otvoren na mjestu negdasnjeg Internacionala, a najvise su se spominjali milijunski iznosi koji su ulozeni u uredenje ovog zabavnog centra najvise kvalitete, te iznimno znacenje ovakvog objekta za turisticku ponudu Istre. a i jedno i drugo je tehnicki doista i bilo tocno.
Nadalje, o samoj atmosferi, ljudima i svih onim detaljima koji cine klupsku vecer, do u najstinije detalje sam cuo iz prve ruke od mnogobrojne i poznate ekipe koja je vec uzivala u blagodatima ovog mjesta.

Dobar dio te, medusobno nepoznate ekipe, je bio slozan u nekim stvarima: interijer i eksterijer su ovdje bolji od onih na koje smo naucili u nasim gradskim klubovima, cijene pića su proporcionalno tome više, razglaz i light su iznimni, kao i pripadnice njeznijeg spola.

U ovom cu se slucaju sloziti s vecinom i potvrditi sve navedeno.

Image Hosted by ImageShack.us
Maketa kompleksa

Vec je od samog prilaza klubu jasno da se radi o urednom mjestu; zelenilo i velike zelene povrsine izgledaju njegovano i lijepo. Prolaskom kroz kapiju se dolazi do prostranog parkinga za " normalne goste ", kojim ordinira osoblje kluba, a nesto dalje, uz ulaz u kompleks kluba, nalazi se i VIP parking, ograđen i čuvan. Laganom dvjestometarskom setnjicom kroz zelenilo se dolazi do samog ulaza u interijer, a ulaz ponovo dijeli ljude na prosjecne i natprosjecne.

Unutrasnjost Byblosa je prostor za nekih 2500-3000 ljudi ( tesko mozemo govoriti o, u medijima spominjanom kapacitetu od 5000 posjetitelja ), koji se sastoji od zatvorenog, klupskog dijela, te prostranog, otvorenog vrta.

Image Hosted by ImageShack.us
Floor

Zatvoreni, okrugli dio je u stvari čisti klupski prostor u kojemu su veliki plesni podij, koji prati oblik prostora i nekoliko je metara ispod razine tla, prostrani DJ pult na dominantnom, centralnom dijelu, nekoliko razina podesta, koji omeđuju cijeli prostor floora, a podesti na najvisoj razini su VIP prostori za natprosjecne goste, budno cuvani od strane zastitara, a iza svega navedenog su šankovi i krasne bijele sjedeće garniture, poslagane ovalno. Na kraju, uzduž vcanjskog ruba su visoki zidovi, koji, ne samo da zatvaraju prostor, nego i sluze za vizualizacije. Ne mogu ne spomenuti strahovitu vrucinu koja ovdje vlada, jer nema ni klime ni ventilacije.

Spomenuti otvoreni vrt je veliki vanjski prostor, fizicki skoro potpuno odvojen od kluba i (pre)minimalno ozvucen, zamisljen kao mjesto u kojem se gosti mogu odmoriti od buke i guzve. Prostorom dominira bazen, te okrugli sank, a svuda unaokolo su instalirani separei.

Nadam se da je ovaj pokusaj opisa barem malo docarao o cemu se tu radi ( dakako s tehnicke strane ), pa cu sada nastaviti sa subjektivnim dozivljajem kluba i nocasnjeg eventa. Naglasavam da slijedeci tekst predstavlja moje osobno viđenje situcije.

Prvo cu se osvrnuti na glazbeni dio.

Resident kluba D&G, koji je u vrijeme naseg ulaska, oko sat iza ponoci, bio za pultom, je bio upravo onakav kakav sam ocekivao da ce biti; ponudio nam je svoju selekciju vecinom komercijalnog electro housea ( uz par iznimaka poput Pryde ). Previše praznine, previše jeftinih electro dizalica, a premalo kvalitetnih vokala i opcenito onoga sto smatram ljetnom glazbom, kod mene ne predstavlja formulu za dobar set, tako da cu ovo vrlo, vrlo brzo zaboraviti. Ionako se doslo napokon cuti Sandera Kleinenberga, pa je ovaj warp up bio nuzno zlo.

Oko dva sata iza ponoci, za pultom se pojavljuje Kleinenberg, nesuđeni headliner proslogodinjeg Rabac Festivala, covjek o kojem se vec sve zna, pa cu ustedjeti tipkovnicu i odmah prijeci na njegov nastup.

A od njegovog sam nastupa ocekivao dosta, u najkracim crtama receno, neka tri sata svirke, koja ce cijelo vrijeme balansirati na granici komercijale i undergrounda i koja ce, imajuci u vidu prostor i ljude u Byblosu, uciniti da vuk bude nahranjen, a sve ovce i dalje prisutne, i tako zadovoljiti sve ukuse.

A sta sam dobio?

Najjednostavijim rjecnikom receno, dobio sam cistu nulu, zero, nista.

Piljenje, piljenje i jos malo piljenja.

Electro skripanja najnize cijene, svako malo nekakve sirene koje podsjecaju na party alarm spike, dosadne i nemocne stvari, gotovo bez bass linija, nikakve price, drivea, energije, nicega. Izuzev nekoliko stvari, te jedne dionice pred kraj, sve ostalo je bilo odlicno sredstvo za stimulaciju kompletnog zivcanog sustava u covjeka. Zaista je bilo tesko povjerovati da za pultom stoji Sander Kleinenberg.

A i VJ nastup nije puno bolje prosao; kao sto sam ranije spomenuo, povrsine rubnih zidova sluze kao podloga za vizualizacije, a kako su rubni zidovi prema svojoj definiciji, na rubu i iza svih, sve je to proslo gotovo neopazeno.

Prema kraju seta, kao da su se vec mucili i headliner i publika, pa su muke skracene vec u 05h, uz remix Doorsa - This Is The End , dakako, bez pomisli na bis.

Nikad me jos headliner nije ovoliko razocarao. Hvala mu.

I kako sam cuo od ljudi oko mene: " Bolje da se nije pojavio na Rapcu. "

Samo da ne bi bilo zabune, ja nikako nisam mrzitelj komercijalne house glazbe, pogotovo ne po ljeti. Volim cuti dobar vocal/uplifting/soulful etc. house, koji mami osmjeh na lice i ruke u zrak, uz koji se ljudi vesele. A ne zivciraju.

Ja isto tako nisam osoba koja ce prigovarati visim cijenama cuge; u klub sam usao dobrovoljno i platit cu sta i koliko treba. Medutim, za visoku cijenu, zelim visoku kvalitetu usluge i jako me iritira kad Jack Daniels, kojem je cijena 35kn, dobijem u plasticnoj casi.

A nije lijepo ni kad nam konobar da zadnju cugu u 04:55h, a tocno u 05h nas izbacivaci tjeraju van, bez obzira na pune case.

Nije bas sve bilo tako crno, naime, svidjeli su mi se sound i light. Prvi je moćan i čist, te odlicno pokriva prostor floora, a light je zaista raznovrsan, zanimljiv i odlicno sluzi svrsi, a i sam lightman je znao kako ga maksimalno iskoristiti.

Sto se tice ljudi, a sinoc ih je bilo oko tisucu, mozda nesto manje, moram priznati da je bilo svega i svacega, od fućkera do ekipe u odijelima, djevojaka nemalo, vecinom fino obucene, a svi skupa velikom vecinom punoljetni. Naravno da je party ekipa bila u manjini, ali to se cak i nije toliko primjecivalo.

Sto reci na kraju?

Ovo je dokaz da klubu, ma kako on bogato i vrhunski bio opremljen, zivot daju glazba i ljudi, kada su u pravoj simbiozi koja stvara ono nesto, neopipljivo i sveprisutno, ali neophodno da bi klub zivio. Te simbioze u Byblosu nema, pa nema ni prave zabave, nezaboravnih trenutaka i detalja u kojima se kasnije prica, nema nicega.

Steta. Nadam se da ce se to promijeniti i da cemo uskoro svi moci uzivati u Byblosu, ciji je potencijal golem.

Na kraju, veliki pozdrav nemalom broju poznatih i rado viđenih, novoupoznatim, a poseban osobi koja se sinoc deklarirala kao redoviti citatelj ovih redaka.
- 14:11 - Reci (2) - Tisni - Ukradi