Igorritza`s Music Page

nedjelja, 18.05.2008.

Sasha@Ambasada Gavioli, Izola, SLO, 17.05.2008.

LINE UP:

DANCE LOUNGE:

SASHA
www.djsasha.com
YVES EAUX
IAN F
MC ALEX DONATI


MEZZANINE:

LOGIZTIK SOUNDS
ELECTROASPECT
KLEVER

( line up za Mezzanine je naveden samo pro forma, jer se floor nije niti otvorio )


Dakle, dogodio se Sale ( Sasha odmilja, op.a.).
I potvrdio da je Sale jedan i jedini, neprikosloven.

Krenimo prirodnim putem, od pocetka.

Prvo nesto manje vezano uz party, a vise uz opci dojam.

Cini se da je jucer bio dan kad je granicna policija, iz samo njima znanog razloga, odlucila trenirati strogocu i mnogima nocasnji izlaz iz drzave pretvoriti u bespotrebnu gnjavazu. Ljude se skidalo do gola, a auti su se prekopavali do u detalje; doista cudna radisnost policije, koja je prosla bez opipljivih posljedica.
Srecom, uloga mene i mog suputnika je u ovom slucaju ( i u ovom smjeru ) bila uloga slusaoca onih koji su sve to i dozivjeli i koji su vrlo detaljno opisivali dogadaje.

Nesto smo manje srece imali na povratku, kad smo bili na milimetar od gore navedenih radnji.
Dokumenti ( putni, vozacka, prometna ) su se proucavali iz svih kuteva, na putovnici su se provjeravali redni brojevi stranica i trazila se bilo kakva nepravilnost, pa su nam podaci uvedeni na nekoliko formulara, a onda je na red doslo i nezbjezno pitanje o mjestu iz kojeg trenutno dolazimo.

Nepisano je pravilo da se istina sasvim malo izmjeni, jer iz vlastitog iskustva znam da iskrenost i spominjanje AGa kao mjesta s kojeg dolazimo donosi nevidene komplikacije, pa se obicno spominju Kopar, rođendani, momacke i slicno.

Ovog puta to nije bilo dovoljno, pa se pitanje nekoliko puta ponovilo, praceno sumnjicavim pogledima, pa se onda ispitivao razlog odlaska i ostali detalji.

Tada na red dolazi ljubazan upit o dozvoli za pregled vozila, pa se isto i cini, otvara se bunker, kopaju ladice, pipaju dzepovi, a sve to praceno zacudenim pogledom stranaca iz kolone koja se stvorila iza nas.
Nepravilnosti, dakako, nije bilo, pa je doslo vrijeme za slag na kraju i direktan upit da li imamo kod sebe tableta. Pokazane nisu zadovoljile policijske apetite, pa smo, eto, pusteni naprijed, uz rijeci: " Ajde, vozi, da te ne vidim. "

Sve u svemu, besmisleno treniranje strogoce, koju bi mozda bilo bolje trenirati tamo gdje su problemi i incidenti svakodnevni.

Eto, sad kad sam olaksao dusu, mozemo krenuti na bitno.

Jos mi je u sjecanju bila nevidena guzva na proslom partyu sa Morillom ( detalji u prethodnom postu ), i sva besmislenost situacije, te nikako nisam bio spreman ponovo to prozivjeti, a uz headlinera kao sto je Sale takva je mogucnost bila vrlo moguca.

Medutim, bio je dovoljan samo letimican pogled na broj auta da vrlo moguce pretvori u nemoguce; jedan sat iza ponoci parkinga je bilo napretek, a mislim da bih, da sam probao, mjesto nasao i u samom dvoristu.

Bilo je stvarno lijepo imati luksuz ulaska u klub bez cekanja i guzvanja; lijepo je i staviti jaknu u garderobu bez laktarenja i polusatnog cekanja, ukratko, bas je bilo lijepo vidjeti obilje svih minimalnih uvjeta ( mjesta, zraka etc. ).
Nekima je manjak ljudi smetao, ali ja nisam bio jedan od njih.
Ljudi je bio skoro idealan broj, dovoljno da se klub ne cini prazan i da svatko moze birati kutak koji zeli. Divno.

Zacudujuc je bio broj rijecana i pulezana, na moment sam se osjecao kao da sam u Funu; svaki metar netko poznat, netko dugo neviden, pa cak i neki koji me, eto, znaju, ali ne znaju od kuda, pa zele to istjerati na cistac, a usput i objasniti neke crtice iz svog privatnog zivota.

Kad su se obavile sve te pozdravne formalnosti ( inace, obozavam pitanja poput: Jesi dobar?, sta god to trebalo znaciti ), petake i slicne radnje, napokon sam se mogao adaptirati u prostor i prepustiti glazbi. Tako je barem trebalo biti, ali je Yves Eaux, warm up DJ, odlucio drugacije, te nam se potrudio objasniti u praksi kako warm up za headlinera NE smije zvucati.
Ocito se ne shvaca da warm up DJ nije tu samo pro forma, da nam ubije vrijeme do glavnog gosta, nego bi nas trebao zagrijati na radnu temperaturu, tako da budemo spremni za floor u pravo vrijeme. Yves Eaux, je nazalost, samo zagrijao nase zivce, pa je Kadilnica ( prostor za pusače na otvorenom, op.a. ) ubrzo bila puna kao sipak, a ekipa je neprekidno bacala oko na sat, cekajuci 04-00h, kada je Sale trebao poceti..
Kratak opis seta bi bio; bezlican, bezidejan i nesvrsishodan; kad bi se i dogodila jedna dobra stvar, odmah bi uslijedilo nekoliko losih. Pred kraj je pocelo lagano napucavanje, ali bez ucinka i promjene ukupne ocjene.

Meni stvarno nije jasno, zasto u AGu vec postaje pravilo da se dovodi zvijezda koja kosta kamion novca, a za ostatak line upa se ne zeli iskrcati gotovo nista?, Svota koja bi bila potrebna za kvalitetnu glazbenu pricu je mizerija u odnosu na cijenu glavnog gosta.
Pa se onda dogada upravo ovo sto se dogodilo sinoc; razlika izmedu headlinera i DJa prije njega je enormna, nebo i zemlja.
Dobar za usporedbu je primjer koji se dogodio na Valkani na medulinskom aerodromu, kada je nakon fantazije Ritchie Hawtina, zasvirao R.Q.Ingram, a razlika u glazbi je parala usi i dirala u srce. Strahota.

Negdje petnaestak minuta prije cetvrtog sata nedjelje, gasi se muzika, a Alex Donati ( koji btw. nije imao svoju vecer ) najavljuje Saleta, a time i navalu ljudi na floor.

Nakon prvih nota, stekao sam dojam na Sasha ima vise struje na raspolaganju od svog prethodnika. Odmah su se vidjele konstante cijelog seta: bogatstvo zvuka i moc. Vec prva bass linija je izazvala osmijehe na lica, a kad se jos oglasio i maven, krenula je euforija.

Ukupno gledajuci, najkraci i najtocniji opis Sashinog seta bi bio: savrsenstvo.

Ispricana je savrsena prica, sa laganom i neprimjetnom tendencijom rasta, toliko neprimjetnom da smo oko sredine nastupa, svi odjednom uvidjeli da smo u debeloj spici seta i koliko je mocno to kopanje i kako zvukovna masinerija jednostavno melje i razbija. Spustanje prema kraju seta toliko neprimjetno da se kraj cinio kao potpuno logican dogadaj, koji se, uzgred, odgadao nekih 5 puta, pa je Sasha odsvirao poprilicno duze od ocekivanog.

Osim savrsene kompozicije, savrseno je bilo i miksanje, a tu ne mislim na puko ubacivanje stvari, nego na ukupnost mixa koju jos nikad nisam dozivio. Sasha nije dozvolio nikakav drop niti prazan hod, svaka supljina u stvari, kao i svaka naznaka spustanja, bile su u korijenu sasjecene od strane svemoguceg Mavena.

Efekti i ostala cuda elektronike kojih ne manjka na stroju poput Mavena, popunjavale su praznine i dropove i dizali ih u nebo, a kad bi se odjednom, nicim izazvana, pojavila i tutnjava basa, nije bilo garancije da ce srce ostati intergrirano u tijelo. I tako cijelo vrijeme; taman kad mislis da ne moze vise, jace i bogatije, dolazi slijedeca stvar koja opovrgava tu bogohulnu sumnju u Saletove mogucnosti, pa se postupak ponavlja sa svakom novom stvari.

Cak i trackovi koji sami po sebi nisu nista posebno, poput recimo tracka Popof - My Toyz, pretvorili su se, uz pomoc Mavena, Masovnog Ubojicu Plesnog podija.

Saletova me nemilosrdnost nekoliko puta natjerala na izlazak van, u Kadilnicu, jer jednostavno nisam mogao primiti toliko svega odjednom.

Savrsenstvo, nevjerica, kapa do poda, pa i niže.

Da rezimiram, moje je glazbene apetite cesto tesko zadovoljiti, pa sam stoga vise puta nezadovoljan i cangrizav oko glazbe koju slusam na nekom partyu, ali kad se dogodi ovako nesto, moje je odusevljenje neizmjerno. Doista, vrijedi muciti usi glazbom koja im se ne svida, da bi se onda mogla dozivjeti ovakva nirvana.

Negdje tokom noci se nekako pojavila vjecna usporedba Sashe I Digweeda, a zakljucak je bio logican: Sasha je bolji za duzinu Mavena.

Sinocnji Ušni Praznik ne bih htio etiketirati sa naj- prefiksima, nego cu jednostavni reci da je ljestvica poprilicno podignuta, da su obzori jako prosireni i da je apetit porastao.

Jedan je Sasha, jedan, jedini i nezamjenjiv. Hvala mu.

Nazalost, zbog premalo ljudi, mezzanine nije ni otvoren, pa smo tako ostali uskraceni za nastup urugvajskog DJa znanog kao Logiztik Sounds, kojeg sam takoder zelio cuti. A dojma sam da se u takvoj situaciji njemu mogla prepustiti uloga warm up DJa, koju bi zasigurno bolje odradio od gore opisanog.

Eto, receno je sve sto se rijecima moglo reci, a ono drugo, neizrecivo, ce ostati u meni, a i svima ostalima koji su imali srecu bivanja sinoc u Ambasadi Gavioli.

Veliki pozdrav mnogobrojnim prijateljima, poznanicima, forumasima i novoupoznatim rejverima, a poseban prosvjetljenom istarskom kvizašu.

Mozda se jos nekad i sretnemo u Agu.
- 19:23 - Reci (0) - Tisni - Ukradi