utorak, 09.01.2007.
...
zivot je poput utrke...
stalno negdje trcimo...
kuda..?
sto je tako bitno da zbog toga ne vidimo ono bitno?
jednom bijah u centru metropole...u 8 ujutro...
promatrah...
pokusajte...
ne kritiziram...
samo se pitam...
...moje recenice rijetko imaju tocku...
jedna stvar moze promijenit citav zivotni tijek...
jedna stvar...
...toliko toga osjecam u ovom trenu...
razumijeti tisinu pokusavam...
i saslusati ono duboko u sebi...
sto govori mi da se i dalje borim...
najprije sama sa sobom...
vjerujte mi...
da snaga je u vama...
da dobivamo one zivotne krizeve koje mozemo nosit...
budite strpljivi...
vjerujte snazi vremena...
vjere... ljubavi...
da svaki dan mozemo napravit nesto...
pokazat nekome da ga volimo...
tko zna sto bit ce sutra...
nemojte da bude kasno...
