Europa na dlanu
Jučer sam se vratila s puta! 
Bilo je super, prekrasno, ali i vrlo iscrpljujuće... 
Evo kratak opis...
7.7, u subotu navečer krenuli smo busom za Műnchen. Putovali smo cijelu noć kroz Sloveniju (5 minuta ), Austriju (koja je prekrasna) i mali dio Njemačke... Većina je ljudi spavala pod utjecajem Dramina, umora ili pak smrdljivih nožica nekoliko osoba u busu
, ali ja naravno nisam ni oka sklopila... Kad smo došli, maleni su otišli u zoo, a mi malo stariji podzemnom u centar Műnchena. To je vrlo lijep grad sa starom gradskom jezgrom bez puno nebodera. Zapravo dosta nalikuje Zagrebu, samo je veći... Najprije smo razgledali crkve i katedralu, pogledali otisak đavoljeg stopala, smijali se uličnim zabavljačima i pojeli nešto da prikupimo snagu za nastavak puta... Zatim smo se vratili podzemnom u najljepši zoo koji sam ikad vidjela. Životinje nisu u kavezima nego šetaju slobodne (osim onih najopasnijih koje su ograđene staklom), i možete ih maziti. 
Na kraju nas je uhvatila kiša pa smo se sakrili u obližnji kafić u kojem kava košta oko 25kn, što je zapravo i dosta malo s obzirom na cijene koje su nas čekale u nastavku puta. Navečer smo sjeli u naš komforni autobus kojem ispadaju sjedala, ne radi ventilacija i kojem se ne mogu otvoriti prozori...
Ponovno smo putovali cijelu noć i dan, zakasnili na ferry boat i morali 2h čekati drugi. La Manche smo prešli za 1.5 h i iskrcali se na obali Engleske. Poslijepodne smo busom došli do Canterburyja, prekrasnog malog gradića koji nas je oduševio svime što pruža. To je jedan stari gradić kroz koji teče spora i plitka rijeka. U centru se nalazi prekrasna katedrala, a okolne ulice su pune starih obrta i novih dizajnerskih trgovina i kafića. Ondje smo probali i slavnu i skupu Starbucks kavu, tj.toplu čokoladu, i ukusne čokoladne lizalice.
Kasno poslijepodne smo krenuli za London i došli predvečer. Ondje nas je dočekao Richard Watkins, čovjek koji radi za National health organization i naš domaćin za 6 dana. On je divna osoba, zapravo najljubazniji čovjek kojeg sam ikad upoznala. Inače je iz Walesa, ali živi u predgrađu Londona sa svojom ženicom-odvjetnicom Des koja je s Mauricijusa. Des je inače dobila nadimak rospija jer je ponekad bila zločesta...hehe 
Ma šalim se, ok je bila... Richard je kuhao svih 6 dana, spremao i išao po Des van kad se napije...hehehe Imaju oko 30-ak godina i nemaju djece. Osim toga voze ko luđaci-Richard vozi 110 km/h kroz naselje...hhaah crkli smo od straha... Kod njih je bilo super, iako hrana nije bila niš posebno, a i imali smo malih problema s kupaonicom. Npr.kad se tuširaš otpadnu ti dlake na rukama koliko je vrela voda... 
London je prekrasan grad, oduševio me skroz. Ljudi su toliko ljubazni da ti se ispričavaju kad im staneš na nogu. Sve je čisto, smetlari rade u smokingu... 
U tih 6 dana smo obišli Big ben, T.square, London eye, National british museum, science museum, NHM, Westminster, Tower of London, Madam Tissuads, St.Paul katedralu, Tower Bridge, Houses of Parlament, Piccadilly circus, Kleopatrinu iglu, Leichester square, China town, B.palaču, Hyde park, Camden Lock, Shakespearov Globe theatre, Harrods, Regent street, Oxford street i još puno toga čega se ne mogu sjetit... hehe 
Hrana je bila podnošljiva ali ne i ukusna... Stoga smo svaki dan vrijeme kratili u fast food restoranima. U londonu je sve osim odjeće i parfema užasno skupo, pogotovo hrana. Pizzu i Pepsi u Pizza Hut-u smo platili oko 120kn po osobi. Kod nas se za te pare može najesti cijela obitelj, al ajd... Naišli smo na 2 učenika iz Zagreba, na Indijca koji zna par hrvatskih riječi etc. Posjetili smo i Windsor i još neke malene gradiće koji su prebjutiful... Ali London rules 
U nedjelju, u ponoć, krenuli smo za Pariz. Sutradan smo došli ondje umorni i gladni. Padala je kiša i za ručak smo dobili neke splačine u restoranu. Na kraju se nas 6 od 100 odlučilo za Louvre umjesto spavanje u hotelu. Louvre je prekrasan, uslikala sam Mona Lisu, i predivnog sv.Sebastiana kojeg je naslikao Mantegna. Vidjeli smo još puno Leonardovih i Rembrandtovih djela, te predobrih slika ostalih poznatih slikara. Kasnije smo lutali po Parizu, obilazili znamenitosti, naišli na neku ženu u podzemnoj koja zna hrvatski itd. Navečer su na ulice izašle kurve, drogeraši i transvestiti i vidjeli smo ružnu stranu Pariza. Svaka 2m se nalazi bordel ili sex shop, grad je pun prosjaka, smeća, cigana i pedera. Francuzi su dosta neljubazni i nemaju pojma engleski. Kasnije smo otišli smo u neki jeftini kafić u kojem je Coca-Cola čak 6 eura! Kiša je padala cijelu noć... Te večeri smo došli u hotel oko 1h ujutro mokri i razočarani Parizom. Hotel je bio predobar; u sobi plazma tv, doručak kraljevski. Otuširale smo se i spavale 2-3 sata. Taj dan smo išli na Eiffelov toranj visok 318m, a kasnije smo imali slobodan cijeli dan. Sonja, Mare i ja smo sjele u brodić koji nas je vozao po Sienni cijeli dan. Izašli smo nekoliko puta da vidimo Notre Dame i najpoznatiju parišku ulicu. Notre Dame je prekrasan, obišli smo ga iznutra i izvana... Taj doživljaj je popravio sliku Pariza u mojim očima, tako da sam ipak zadovoljna otišla u Disneyland.
U Disneylandu je bilo super! Prva vožnja je bila i najbolja, Space Mountain-brzi vlak smrti na koji smo išli 4 puta! Išli smo i na Indiana Jones, simulator, Pirate s Kariba, kuću strave i još puno toga... Nijedna druga vožnja zapravo nije bila strašna, samo uzbudljiva. Ubilo nas je sunce i čekanje u redovima... Ali isplatilo se! Space Mountain ide ne znam ni ja koliko km/h, toliko brzo da te zalijepi za sjedala i ne možeš se pomaknuti. Jako je visok i sagrađen je u mračnoj kupoli je tako da ne vidiš di ideš. Najuzbudljivije je kad se vlak krene spiralno okretati oko svoje osi... Osjetiš samo trzaj na desnu stranu i onda te okrene par puta! Ma predobar osjećaj...
U ponoć je bila prelijepa parada i vatromet, a nakon toga smo krenuli kući. U busu se pokidala klima, prozori se nisu mogli otvoriti, a umjesto zavjesa smo imali deke na prozorima! Osim toga jedan od vozača je obavio veliku nuždu u wc-u u busu!!!! 
Bilo je povraćanja i gušenja i svega... Popila sam Draminu i ipak spavala koji sat... Došla sam u petak rano ujutro, tek nešto poslije ponoći. Doma me čekala mamina topla juhica i fina večera... 
Na kraju sam ipak zaključila da je kod kuće najljepše!
Eh prepuna sam pozitivnih iskustava... Nadam se da ću imati prilike još negdje putovati... Bilo je predobro...
Večeras idem na more... Vidimo se sredinom 8.mjeseca...
Uživajte u ljetu! hehe
pusa svima (pogotovo onom jednom koji radi u La Coste-u...hihihihihi) 
