četvrtak, 28.12.2006.

...i will survive...

Ipak pišem.
Naravno, ne mogu ja bez bloga, komentara, posteva. Ne mogu.
E pa da. Božić kao što je i došao, tako je i prošao. Lijepo sam ga provela sa svojima kod bake kao i svake godine. Jednostavna uživancija. Iako mi je malo čudno, i nemam baš osjećaj da sam na praznicima kad nema snijega, sve je još zeleno, kao da je proljeće, a ne zima.
Nova godina je uskoro. 2006. je gotova! A čovječe, kako je vrijeme prošlo. Kao da je jučer bio siječanj, i doček 2006. Pa veljača, rođenje moje nećakinje...Proljeće. Ožujak, travanj, svibanj... Moj rođendan, firma. Ljeto! E da, ljeto. Ovo je bilo nezaboravno. Toliko smijeha, zezancije, sreće, veselja, gluposti. Ali bilo je i svađa, i tuge, i nesretnih ljubavi.. :) Toliko dana provedenih na Kupi sa društvom igrajući odbojku. Sve je to iza mene. Onda ljeto završilo, došla jesen. Upisi u srednju školu. Strah me uhvatio, kako ću? Šta ću? Ali sve je to prošlo.. Sad sam u novom razredu, sa novim ljudima, i sve je super. Iako je već ovo završeno polugodište prošlost. Gotovo. Zima je došla, Božić, i eto nas kod Nove godine. Pa sad vi recite da to nije prošlo samo tako? Niste ni bili svjesni kako brzo vrijeme prolazi. I zato se ne treba mučit i gubit živce i razum sa glupostima. Kao što sam si ja dopustila sad nedavno. Ma daj, nikad više! Nisam luda da se mučim s tim, i da zbog toga "prestanem pisati blog"..:) Prošli postevi su se možda činili depresivnim, ali nisu, vjerujte mi. To su samo moje misli i osjećaji, a oni nimalo nisu takvi. Ne. Ja se super osjećam (unatoč tome što sam se jutros izbljuvala, uf), i neće mi nitko to pokvariti. Pa makar ja bila zaljubljena, a on me ne šljivio, pa makar ne bila kriva, a svejedno se ispričavam bez razloga, pa makar ne morala oprostiti, a svejedno to uporno radim, bez obzira što mi ta osoba činila.
E da, to je to. Ipak je život velika komplikacija koja prolazi, koja je svakim danom sve zapetljanija, ali to smo mi. I ne možemo to izbjeći. Samo trebamo biti jake osobe koje se mogu izboriti za sebe i za druge. A ne sjediti prekriženih ruku i gledati kako život prolazi.
Nema nam druge nego to prihvatiti i tako ići dalje. Usprkos svim padovima, uvijek ćeš se dići u životu. Iako se u jednom trenutku sve čini crno, uvijek ima neki izlaz. Nekad ga je teže naći, ali uvijek uspiješ, uz veliku muku...I onda živiš bezbrižno, i samo čekaš novi križ i izazov. I kao jača osoba se izboriš, i navikneš na to. Druge ti nema.
Život je lijep, ako si ga ti tako napraviš, ako ga ne gledaš sa crne strane! Treba uživati dok se može, jer jedan je samo. Jedan. Kasnije će biti kasno. Jbg.
Image Hosted by ImageShack.us
Tak je to.
Ja se isto ne dam, nedavno sam se malo "zbedirala", al na vrijeme sam shvatila da je to ništa, i odustala. Nema veze. Sve je to za ljude.
Idem.
Uživajte.
71.post. Ipak onaj nije bio zadnji. ;)
- 14:18 - Tvoje riječi ( 41 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>