Experiance through the time

petak, 25.04.2008.

Putopis: Francuska i Irska DIO 13

Datum: 06.08.2007.

Tko o čemu, ali ja još uvijek o Irskoj... Kada se o nečem piše, onda to mora biti "pošteno i dobro napravljeno", te mi je poseban "gušt" vlastiti putopis pročitati za nekoliko godina. Ponekad se nasmijem sam sebi, a ponekad me uhvati i nostalgija za prošlim vremenom. Ovisi. No, zasigurno nebih ništa promijenio.

Ujutro smo se probudili i vani začudo - lijepo vrijeme. Nema posebnog oblačka. Puca nas optimizam i sreća. Ajde hvala Bogu. Spuštamo se u prizemlje na doručak, i dočekuje nas naša "gazdarica", koja se stvarno ne razumije u pojmove "Internet, Wireless, ..." Zbunjeno me promatrala dok sam joj postavljao pitanja o navedenim mogućnostima, pa je spomenula da ima kćer koja to koristi, pa bih o tome morao s njom. Velim ja, ma nema veze, ionako smo prekjučer skype-ali. Pri dolasku na doručak naša gazdarica nas je pozdravila jednom zanimljivom rečenicom: "Hello and Good Morning, what a beautiful morning, isn't it? You brought the sunshine in our house". U rečenici na prvi pogled - nema ništa sporno, no trebali ste vidjeti s kojom je ona to važnošću i sjajem izgovorila. Bila je toliko ushićena i ponosna na tu rečenicu da smo se mi jednostavno morali pogledati i nakon što je otišla, ostavila je ugodno-smiješan dojam na nas. Pri tome smo ostali zapanjeni i izvrsnom "dikcijom" izgovorenog i to je toliko posebno zvučalo iz njenih usta da nam cijeli dan nije išlo van iz glave. Ponavljali bi tu rečenicu, i ponavljali. Smijali joj se, jer je bila toliko smiješno-drago-simpatična da si jednostavno nismo mogli pomoći. Moram još spomenuti da sve B&B gazdarica (ili velika većina) iznimno vodi brigu o kući. Kuće u kojima smo provodili vrijeme (a vjerujte mi prošli smo ih jako, jako puno) uvijek su iznimno čiste. Osim toga gazdarice su vrlo "sitničave". Drže do reda, čistoće, cvijeća i koliko smo uspjeli vidjeti obožavaju sitne detalje. To ih veseli i očito je da u tome stvarno uživaju.

Malo o doručku

Kako se u Velikoj Britaniji jede "Full English breakfast", tako u Irskoj postoji "Full Irish..." Iako je Lehrerin bila gladna ujutro, obično je njoj 1/2 doručka već bila više nego dovoljna za "doručak". Naravno, mi smo se u pravilu dijelili, pa sam ja njoj dao manje kalorične sastojke (ili vegetarijanski dio), dok je ona meni prebacila gotovo svo meso. Kako izgleda i od čega se sastoji: U originalu: "A full English breakfast with scrambled eggs, bacon, sausages, black pudding, mushrooms, baked beans, hash browns, and half a tomato." Što bi značilo: jaja (kajgana), slanina (špek), kobasice (ponekad hrenovke), black pudding = (nešto kao krvavice kod nas), gljive (najčešće šampinjoni), baked beans (lagano zapečeni grah), hash browns (meso) i half a tomato (narezana i malo zapečena račica tj. paradajz). Kada se toga najedete, vjerujte mi možete funkcionirati do 15-16 sati bez da pretjerano razmišljate o hrani.


Kako to izgleda

Današnja ruta!

Danas u planu imamo obići nacionalni park Connemara, te iza parka svratiti u grad Galway. Kako izgleda današnja ruta!


Ruta - klik za uvećanje.

Connemara National park

Put od Carne do Connemare bio je prekrasan. Krajlik je zelen da zeleniji ne može biti. Na početku nema toliko drveća, već većinom prevladava trava, kamenje, voda, te se izmjenjuju slične strukture. Kako nam je od Carne do Connemare trebalo nekih 40 kilometara, krajolik se odjednom promijenio i postao još zeleniji i pretvorio se u šumu. Na putu do Connemare naišli smo i na jedan zanimljiv dvorac koji smo pronašli u turističkim vodičima, radi se o Kylemore Abbey. Sagrađen između 1863. i 1868. godine. Na početku bio Benediktinski samostan, kasnije su ga nekoliko puta prenamijenili, prije otvaranja za javnost bio i Internacionalna škola koju su pohađale samo djevojke. Znali smo da se približavamo Nacionalnom parku. Stigli smo. Nema apsolutno nikakve ulaznice, tj. parkovi su besplatni. Jako me to iznenadilo, jer u gotovo svim nacionalnim parkovima plaćate "nešto". Ovdje stvarno nema nikakve naknade, čak gratis kao gost dobivate prospekt i katalog, te upišu vaše podatke, i iz koje zemlje dolazite. Bili smo pomalo iznađeni. Naravno u sklopu parka postoji i restoran, mjesto za odmor, predivna mala rječica. Tamo kako god fotografirate aposlutno nemoguće je pogriješiti i napraviti lošu fotku. Moguće je samo dobiti preiviše zelene boje, jer je ima - posvuda. Prije ulaska u park prošetali smo kroz šumu u kojoj ima raznolikog bilja, mnoštva mahovine, paprati, gustog i zelenog drveća. Nešto prekrasno. U nekim segmentima podsjeća na Sjeverni Velebit, ali više na Plitvička jezera ljeti. (8 mjesec). Prilikom ulaska u park oko vas šeću konji (naravno u posebno ograđenom prostoru), te postoji put/šetnica kojom se penjete uzbrdo. Kako se penjete više i više, tako se pogled "otvara", i otkriva se ponovo predivna Irska panorama. Šetnja kroz park moguća je kroz 3 razine. Kratka (30 minuta), dulja (2 sata), i najdulja (4-5 sati). Mi smo odabrali neki hibrid između kratke i dulje, jer smo otišli malo i po stazi koja je vodila dulju šetnju. Naravno vratili smo se nazad i nastavili po kratkoj. Park je predivan, svakako ga preporučam svim putnicima u Irsku, i ako imaju vremena neka svakako odpješače najdulju stazu (obzirom da ja nisam - a volio bih).


Krajolik se pretvara u zelenilo


Kylemore Abbey


Usput smo stali - meni se svidjelo!


Pre-zeleno.


L. uživa u Irskoj


L. trenira ravnotežu!


Detalj snimnjen na ulazu u N.P. Connemara.


Razgledavanje parka prije ulaska u Nacionalni Park.


Slap


Paprat


Zeleno - ostaje zeleno!


Fascinacija cvijećem


Fascinacija cvijećem #2 (ovog ima stvarno nevjerojatno puno u Irskoj)


Konj na ulazu u N.P. Connemara


Spoj biljaka, planina i neba.


Spoj zelenila, jezera, otoka i neba.


...


Detalj bilja!


Panorama!

Grad Galway

Iako smo neizmjerno uživali u vremenu koji smo proveli u Nacionalnom parku, bilo je vrijeme da krenemo dalje. Put nas je vodio do gradića Galway, koji i nije tako "mali". Naime, on je središte istoimene pokraine, i u njemu se konceentrira industrija i ostala ekonomsko-materijalna moć. Nismo imali potrebu u njemu zadržati se pre-dugo, već jednostavno veni-vidi-vici. Doživjeti njegovu užu jezgru, prošetati ulicama, pogledati eventualno neke suvenire i jednostavno vratiti se nazad prirodnim ljepotama. Bio je to zapravo izlet u urbanost, jer smo u posljednjih nekoliko dana bili sve samo ne vezani na neki urbani centar. I stvarno, prekrasno je to, posebno kada nisi u svojoj zemlji. Grad Galway danas je četvrti grad u Irskoj po broju stanovnika, iza Dublina, Corka i Limericka. Dobio je ime po rijeci Gaillimh (eng. Corrib), što na drevnom jeziku znači "utvrda na ustima rijeke". Kao i svi Irski gradovi imao poprilično burnu povijest.

Kada smo došli u Galway, put nas je odveo u sam centar, gdje smo parking pronašli u svojevrsnoj podzemnoj garaži koja se nalazi ispod shopping centra u samom središtu Galways. Usput smo malo razgledali, prošetali glavnim gradskim ulicama, pogledali suvenirnice, naišli na obilje svirača posebice Keltske muzike. Nezaobilazno je bilo cuganje Guinnesa u Pub-u u kojem smo imali neki manje ugodan razgovor sa polu-pijanim građevinskim radnikom, koji nas je pokušao uvjeriti u svoja politička uvjerenja i u svoje mišljenje o bivšoj Jugoslaviji. Nije nas baš dojmio, ali smo ga pažljivo saslušali i pozdravili se s njim.


Detalj iz Galway-a #1


Živi kip koji stoji


Netko osim mene fotka?!? #2


Detalj iz Galway-a #3


State of mind = State of Guinnes


Klouser luk.

Polako smo se trebali vraćati prema Carni. Obavili smo špeceraj-shopping, te nakon toga uputili se uz sam ocean u nadi da ćemo pronaći neku simpatičnu plažu. Uspjeli smo. Nije bila toliko simpatična i pitoma kao što smo to očekivali, ali zadovoljila nas je da provedeno neko vrijeme uz ocean.


Plaža na koju smo svratili...


Plaža #2


Neke čudne alge rastu po kamenju!

Toliko za danas, sutra smo u još jedoj špilji, Folk Parku, Bunraty Castle, ...
Do sutra, pozz od
€x-a.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.