|
Tu srijedu sam se morala vratiti u knjižnicu po biljažnicu u knjižnicu. Na povratku, dok sam šetala mračnim hodnicima Hogwartsa, vidjela sam Ryana kako nosi Griffindorsku pelerinu. – Hej Ryan, je li ovo neka nova šala? – upitala sam ga. Ryan je došao do mene, primio me za ruku i zavrtio. – Ajme, ovakvu ljepotu još nisam vidio! – rekao je. Ja sam ga zbunjeno gledala. – Ovaj...Ryan, zašto nosiš Griffindorsku pelerinu? – upitah ga. – Ryan?! Oh, ti misliš na mog brata papka Ryan Scotta? Ja nisam on, ja sam Bryan Scott, njegov brat blizanac. – rekao je. – Bio sam glavni perfekt, kapetan metlobojske momčadi u Drumstangu i najveći komad u školi, ali su me na žalost roditelji premjestili ovamo. – Oh, pa ja sam Jessie Shadyside. – rekla sam. – Ti si Ryanova cura? – Ne, nisam. – Bivša cura? – nastavio me ispitivati sa zanimanjem. – Ne, nikad nismo hodali! – Imaš dečka? – Trenutno ne. – Znači da još imam šanse kod tebe? – Oh... – nisam znala što da mu odgovorim. Iako je fizički isti Ryanu, tj. oboje su komadi, Ryan nije toliko pompozan i prenapuhan kao Bryan. Ipak, Bryan također ima nešto ono u sebi! Srećom, tad je došao Ryan i prekinuo napetu tišinu. – Jessie...bok! Vidim da si upoznala mog brata Bryana. – Pa zapravo, upravo smo dogovarali spoj, je li Jessie? – rekao je Bryan. – Ja...ovaj... – mucala sam, a Ryan me zbunjeno gledao. – Što kažeš sljedeću subotu da se nađemo u Hogsmadeu u podne kod Madame Poodifoot? – predložio je Bryan. – Zapravo, imam druge planove! – rekla sam odmah. Nije mi padalo na pamet da idem u tu glupu čajanu gdje se okupljaju hogwartski golupčići. – Oho, znači li to da me Ryan prestigao? – upitao je Bryan nevoljko. – Zapravo jesam! – odgovorio je Ryan prije nego što sam uspjela otvoriti usta. Pogledala sam ga, no on je samo oštro zurio u Bryana. – Šteta Jessie, mislilo sam da imaš bolji ukus! – reče Bryan. – Vidiš, fizički smo moj braco i ja isti, no psihički i emocionalno sam ja bolji model! – Ma nemoj! – odbrusi mu Ryan. – Vidim da si se konačno naučio koristiti riječi koje imaju više od četiri slova! – Vidimo se Jessie! – rekao je, naklonio se i poljubio me u desnu ruku. – Ryan... Okrenuo se na peti i otišao. Podigla sam desnu obrvu i pogledala Ryana. – Od kad to mi imamo zakazan spoj? – upitah ga. – Želiš li radije s impotentnim Bryanom na spoj ili sa mnom? – Pa, s tobom valjda... – sva crvena u licu sam progovorila. – Nadam se da neće smetati tvom dečku! – Dečku?! Trenutno nemam dečka. – Ni ja! – reče Ryan pa se oboje nasmijemo. – Ali nemam ni curu, tako da smo kvit! – No ipak ne kužim zašto si to rekao? – upitah ga. – Bryan nikad nije volio moje cure. Nakon ovoga bi te trebao ostaviti na miru! – Hoćeš reći da bi trebali glumiti curu i dečka? – progovorila sam. Sad sam već bila crvena kao jastog. – Pa, da! – odgovorio je. P.S. Jill, ti si isto Bryana ubacila u priču, pa sam to napravila i ja. Da bude zanimljivije! |
|
– Hajde, ustaj! – rekao mi je netko. Otvorila sam oči. Još sam ležela u spavaonici. Vani se još nije bilo ni razdanilo. – Ustaj! Tek sam sad primjetila priliku koja me budila. Bio je to Cedric. Prvo sam pomislila da sanjam, a onda sam se oporavila. – Cedric, kaj je tebi! Vani još nije ni dan! – rekla sam mu sneno. – Znam! – odbrusio mi je. – Ustaj! Metlobojski trening počinje za koji čas! – Metlobojski trening? Jel ti shvaćaš kako je rano? – Nema veze! Što prije počnemo, duže ćemo vježbati! Hajde sad, digni se već jednom! Vidimo se za 15 minuta na igralištu! Petnaest minta poslije, cijela je ekipa sjedila u hufflepuffskoj svlačionici. Jill i Ryan su nešto kukali, Cheryl je spavala na mom ramenu, a Peter (moj brat) i Brad, goniči u našoj ekipi, su se mačevali svojim plicama. Kad je Cedric izašao iz kabineta za kapetane, djelovao je kao spreman za igru. Malo sam trknula Cheryl (koja mi je sad već slinila po pelerini) i čim se spazila Cedric, nije joj se više spavalo. – Ced, ti shvaćaš da je tek pola šest ujutro? – rekao mu je Ryan. – Svjesan sam toga Scott, ali ako ove godine želimo osvojiti pokal, moramo dati sve od sebe i biti spremni za svakakve treninge i sve uvjete igre! – rekao je Cedric. Cheryl je upijala svaku njegovu riječ. Da nisam bila prepospana, vjerovatno bi se tu pukla smijati. – Cedric, ovo nije trening: ovo je mučenje! – bunila se Jill. – Ako je vama tetkicama ovo teško, tamo su vam vrata! – odbrusio joj je Cedric. Jill se nije pomaknula. – Ok, idemo sad: trening! Izašli smo na igralište i onda nam je Cedric još pola sata objašnjavao novi trik, a tek onda je trening počeo i trajao je do deset prijepodne. Tad smo morali otići jer su Ravenclawi imali zakazan trening. Sva blatna, promrzla i pospana sam se otišla otuširati. Vrativši se u dvorac, postala sam svjesna činjenice da sam gladna kao vuk, no vrijeme doručka je već prošlo. Baš dok sam mislila da ću morati gladovati do ručka, pojavila se Simone. – Konačno jedno prijateljsko lice! – rekla je kad me vidjela. Zagrlile smo se. – Što je bilo? – upitah. – Danas u sedam ujutro sam morala doći k Snapeu odraditi kaznu. Morala sam guliti škrge s Ogavne sluznjače. – Što je Ogavna sluznjača? – Ljigava životinja koja smrdi i ljepljiva je. – odgovori mi Simone. – Te škrge s nje sam morala očistiti bez zaštitnih rukavica! – Snape je kreten! – rekla sam joj. – U svakom slučaju, frendica mi je donesla s doručka nešto što je uspjela zdipiti, ali ja nisam gladna nakon onih grdarija kojih sam se nagledala. – rekla je i pružila mi vrećicu s eklerima. – Evo, ti ih pojedi ako želiš! – Hvala! – Kako je prošao trening? – upitala me. – Naporno! – odgovorih. – Da, ali da vidiš kakvi su tek treninzi kod Angeline! Mislim da možda njome upravlja Woodov duh! E pa, vidimo se rođakinjio! – Bok! Vratila sam se u društvenu prostoriju. Tamo je bilo Billy i djelovao je nekako tužno. – Billy, kaj se dogodilo? – Oh Jessie, tako mi je žao! – rekao je i ispuhao nos. – Hagrid je pronašao Glupariju u Zabranjenoj šumi. Zadavljenu. – Što?! – vrisnula sam. – Ali kako?! – Ne znam! – Gdje je sad Gluparija? – Hagrid ju je pokopao pored jezera. – odgovori Billy. Bila sam tužna. Ništa me tog vikenda nije moglo razveseliti. Još se sjećam kako sam se igrala na drvenom mostiću u blizini naše kuće. Onda je došla neka žena i u smotuljku imala tri mačića. – Baš su lijepi! – sjećam se da sam joj rekla. – Da, ali znaš kako se kaže: prvi mačići se uvijek bacaju u vodu! – rekla mi je. – Ne razumijem! – Nemam što s njima, a nitko ih ne želi uzeti k sebi! – Bacit ćete ih u vodu da se utope?! – zgrozila sam se. – Dijete drago, upravo sam ti rekla da nemam što s njima. – Ne smijete ih ubiti! Evo, dajte ih meni: ja ću se brinuti za njih! Žena mi ih je s veseljem dala, no tata mi nije dozvolio da zadržim sva tri mačića. Zato sam jednog dala baki i djedu, a drugog stricu Robbieju i strini Marie. Žensku mačkicu sam zadržala za sebe. No, Gluparija je sad bila mrtva... Ne, zadavljena! Dobro, zašto bi itko htio zadaviti mačku? Možda je namjerno baš moju... Ali tko?! U ponedjeljak za doručkom mi je Arthur, obiteljski sovac donio tatin paket i pisamce. Draga Jessie! Od Olivera sam čuo što se dogodilo i stvarno mi je žao! Znam da si jako voljela Glupariju! Evo, znam da nije mnogo, ali Fanny je neki dan opet srela onu ženu od koje si dobila Glupariju. Naime, Gluparijina mama je opet okotila par mačića, pa je Fanny uzela tog jednog. Ovaj je muški, ali se nadam da će ti se svidjeti! Pusa, voli te tata! Stavila sam pisamce sa strane i otvorila paket. Uistinu je unutra bio mali mačak s plavom ogrlicom oko vrata na kojoj je bisalo Angus. Jako mi se svidio i to odmah na prvi pogled, no također me podsjetio i na moju mrtvu Glupariju... |
|
Uistinu mi je san godio. Na Snapeovu satu smo radili prilično kompliciran napitak pa mi je bilo drago što sam uspjela barem malo odspavati. Kada nam je Snape pred kraj sata rekao da bi naš napitak trebao biti dobar ako se iznad njega podiže para boje lavande, ja sam se nasmijala. Iznad mog napitka se podizala kričavorozna para. Cherylin napitak je mirisao po spaljenoj gumi i bio je gusti poput cementa, a Kyleov napitak je bio narančaste boje. No zato je Billy, hufflepuffski majstor u spremanju napitak napravio zadovoljavajuć napitak. Kada je nakon sata zazvonilo, ponudila sam se da pođem s Kyleom u knjižnicu u nadi da ću tamo opet vidjeti Ryana, no želje mi se nije ispunila. Ali zato kad sam se smjestila za hufflepuffski stol u Velikoj dvorani sam ga vidjela kako upravo ide prama izlazu iz dvorane. U prolazu me pozdravio i ja sam mu odzdravila i nasmješila se. – Čovjeće, pozdravio te! – veselila se Cheryl. – Da, znam! – rekla sam uzbuđeno. – Ma dajte molim vas! – dobacio nam je Kyle, skriven iza jedne od svojih knjižurina. Zbog svoje dosjetke je zaradio udarac u trbuh od Cheryl. – Meni je drago zbog tebe Jess! – rekao mi je ljubazno Billy. – Hvala! Nakon toga smo imali Stare rune. Tamo smo morali prevoditi jedan čitav tekst za vježbu, a onda nam je profesorica još zadala i dodatnu literaturu za pročitati kao pripremu za sljedeći sat. Posljednji sat smo imali Proricanje sudbine. Morali smo gatati gledajući nebeske planete. Bio je to dosadan i glup posao! – Mili moji, pogledajte dobro položaj Neptuna u odnosu na Pluton, dragi moji! – mutno nam je rekla profesorica Trelawney. – Uočit ćete da nam slijedi vrlo brza i nagla promjena u životima koja bi mogla biti kobna. – Znači li to da od sad moram paziti kad mjenjam frizuru? – upitala je glasno Cheryl profesoricu. – Kako molim? – Pa znate onu: ako želiš promjenu u životu, promjeni dečka ili frizuru! – reče Cheryl. – Vi ste rekli da se moramo čuvati promjena u životu jer mogu biti kobne. Ja sam baš ovih dana mislila promjeniti frizuru, ali to je promjena, a ja stvarno ne bi željela završiti kobno s, na primjer, odreznim uhom! Cijeli razred se nasmijao, a Trelawneyca je bila posramljena. Zbog te Cheryline izjave, profesorica nam je rekla da moramo izraditi mjesečni dnevnik. Nakon sata su svi kukali. – Što ja mrzim tu staru fuliranticu! – reče ljutito Cheryl. – Sama si si kriva! – rekao joj je Kyle. – Zašto nisi držala jezik za zubima? Cheryl je prekrižila ruke na prsima i oštro pogledala Kylea. Do kraja dana s njim nije želila progovoriti ni riječi. Navečer je nadurena Cheryl otišla u knjinicu sama pisati zadaću i jasno nam je dala do znanja da ne želi da itko ide s njom. Billy i ja smo se smjetili za jedan stol u društvenoj prostoriji i počeli pisati zadaću iz Proricanja sudbine. Nakon što smo oboje pola sata zurili u mapu naše galaksije koju nam je uvalila Trelawneyca, shvatili smo da nemamo pojima što ona znači. Zato smo u Mjesečni dnevnik napisali stvari koje smo izmislili. – Dakle, sljedeći ponedjeljak postoji mogućnost da ću se zagutiti komadićom hrane zbog odnosa Marsa i Venere. – rekao je Billy dok je pisao to u svoju biljažnicu. – Mene će sljedećeg četvrtka uhvatiti kašalj i sve to zbog zlosretnog Jupitera. – mrmljala sam, zapisujući to. Nakon jednog sata smo bili gotovi. Billy je zadovoljno mljackao i jeo svoju krafnu, a ja sam se igrala s Gluparijom. – Bok Jessie! – rekao mi je netko. Podigla sam pogled. Bio je to Ryan. – Bok...Ryan! – rekoh mu, zaboravivši u trenu na Glupariju. – Slatka mačka! – rekao mi je. – Hvala! – Super si bila jučer na trenigu! Sjajno igraš! – Hvala, i ti isto! – Jesi li razmišljala da se počneš poslije škole profesionalno baviti metlobojom? – Oh, pa zapravo...nisam! – rekoh mu iskreno. – Zapravo sam uvijek željela postati novinarka. – Stvarno? – začudio se. – Da. Tj., ne oduvijek. Jedno vrijeme, kad mi je bilo šest godina sam željela postati prima balerina, ali me ta faza prošla. – Znači novinarstvo je tvoja buduća karijera? – Iskreno se nadam! Naravno da radim, ne bi pisala gluposti kao Odgonetač ili tračeve kao Vještičji tjednik ili laži kao Dnevni prorok. – rekla sam. – A za koje novine bi voljela raditi? – Magic Times. – odgovorila sam. – Nikad čuo za te novine! – priznao je. – Pa, to su američke novine. – Oh, željela bi raditi u inozemstvu? – Aha. – Prilično ambiciozno! – Hvala! – U redu, vidimo se onda! – Bok! – rekla sam i on je otišao. Malo kasnije, kad je Billy otišao na spavanje, a Kyle je pisao zadaću na drugom kraju prostorije, Cheryl i ja smo razgovarale. Prepričala sam joj kako smo Ryan i ja razgovarali. – Ljubav je na promolu! – izjavila je veselo. Tad je pored nje prošao Cedric Diggroy i ona se zagledala u njega. Ja sam se tiho cerekala. – Zdravo Peter! – rekla sam mu, kad je došao do nas. Cheryl je sad pak gledala u njega, zaboravivši da mora buljiti u Cedrica. – Bok sister! Kak si? – Ok. – rekoh mu. – Kak je na šestoj godini? – Grozno, mogu ti reći! – A jadan ti! – izletjelo je Cheryl. Zarcvenjela se kao rak i spustila pogled na svoja koljena. – Hvala! – zahvalio joj se zbunjeni Peter. – Pa...vidimo se! Nakon što je Peter otišao, Cheryl je u licu bila crvena kao krv, a ja čak nisam imala volje da ju zezam. |
|
Sjedeći u naslonjaču pored kamina, pokrivena dekom i s Gluparijom sklupčanom u mom krilu, osluškivala sam pucketanje vatre u kaminu i lupkanje kapljica kiše na prozoru. Kapci su mi postali teški. Društena prostorija se sve više zamagljivala, a onda je nestala. Opet sam se našla doma. Imala sam osam godina i igrala sam se na tepihu u dnevnoj sobi sa svojim najdražim plišanim medvjedićom, Bobbyjom. Svi osim moje mame i mene su bili negdje: tata, ujak i ujna na poslu, Peter i Simone kod bake i djeda, a Oliver u Hogwartsu. Mama je sjedila na kauču i čitala knjigu Sad ili odmah. Odjednom se začulo provaljivanje vrata, ulaznih vrata, naše kuće. Mama je odjurila u predvorje. Začuo se mamin vrisak, pa tupi udarac, a onda hladnokrvan smijeh. Smijeh koji mi je natjerao strah u kosti i smijeh zbog kojeg sam tad prvi puta shvatila što je strah. Tad je mama uletjela u dnevnu sobu. Zbrabila me i stavila u ormar, a zatim mi rekla da budem tiho. U trenutko kad me zatvorila u ormar, u prostoriju je ušao visok čovjek s kukuljicom preko lica tako da ga nisam mogla prepoznati. – Sama si Lizzy? – upitao je zakukuljeni moju mamu. – To se tebe ne tiče, smeće jedno! – rekla mu je mama. – Lizzy, Lizzy, Lizzy! Ne smiješ biti tako lajava jer vidiš ja sam naoružan i svojim i tvojim štapićom. – kroz smijeh je rekao zakukuljeni. Došao je skroz do moje mame s oba štapića uperena u nju. Pomirisao joj je pramen kose, a onda joj istrgnuo medaljon koji je nosila oko vrata i bacio ga u kamin. Mama se držala odlučno, iako sam osijećala kako sije strah oko sebe. – Hajde da svršimo s ovim! – rekao je zakukuljeni odmaknuvši se tri koraka od moje mame. Mama ga je pogledala s pogledom najdubljeg gađenja. – Avada Kedavra! Zeleni bljesak smrti ju je pogodio i bila je mrtva i prije no što se njezino tijelo srušilo na pod. Zakukuljeni smrtnoša se nasmijao po posljednji put. Spremio je svoj štapić kojim je upravo počinio ubojstvo u džep, a mamin stavio na kauč. Zatim se okrenuo na peti i uz šuškanje plašta izašao iz kuće. Onda je izašao u dvorište, ispalio Tamni znamen, a zatim se uspeo na svog crnog konja i odjurio s njime. A ja, koja sam sve to vidjela kroz ključanicu u ormaru, samo sam tiho plakala zatvorena u tami ormara... Otvorila sam oči. Opet sam bila u hufflepuffskoj društvenoj prostoriji. Vatra u kaminu više nije pucketala, ali je zato kiša i dalje padala po prozoru. – Jessie? – upitala me Cheryl koja je upravo došla u društvenu prostoriju. – Što radiš ovdje? Prošla su dva sata u noći, dođi u krevet! I...zar ti to plačeš? – Ma nije to ništa! – rekla sam na brzinu obrisavši suze. – Jesi...jesi li opet sanjala onaj san? – Da... – Oh Jessie! – rekla je uzrujano i zagrlila me. – Znam što će ti pomoći! Evo... Pružila mi je komad moje omiljene čokolade. Zagrizla sam i osjetila kako mi toplina prolazi tijelom. Gluparija je njuškala ostatak čokolade, pa je i njoj Cheryl dala malo. – Hajde, idemo na spavanje! Sutra imamo Snapea, pa ne želimo zaspati na njegovu satu. Pošla sam za Cheryl u spavaonicu. Nathanela, Molly i Janet su već spavale. Legla sam u svoj krevet, točno ispod prozora, i zaspala. Ovog puta nisam ništa sanjala, no kad sam se ujutro probudila, prvo pomisao je bila upućena mojoj mami... |
|
Oblaci u Velikoj dvorani su se sudarali jedni o druge i mjenjali izgled, kao da razmišljaju dali će pustiti kišu ili ne. Točno tako je izgledao strop Velike dvorane, sutradan kad smo sišli na doručak. Cheryl, Kyle, Billy i ja smo razgledavali svoj raspored kad su do nas došle poštanske sove. Kyle je direktno pogledao prema gore. – Nisam znala da očekuješ pismo. – rekoh mu. – Pretplatio sam se na Magija danas. – odgovori on. – To su novine koje govore o novim znanstvenim otkrićima u čarobnjačkoj zajednici. – Uh super! – prokomentirala je Cheryl poklon od bake i djeda koji su joj poslali za rođendan. – Vidi, poklonili su mi ljubavna pisma koja su razmjenjivali moji roditelji! Ajme kako su dragi! – Je li ti se svidio moj pokon? – upitao ju je Billy, punih ustiju. – Jako, oduvijek sam si željela posve funkcionalan model Vatrene munje. – odgovori Cheryl. – Puno hvala! Nakon doručka smo prema rasporedu imali Preobrazbu s Griffindorima. Billy i Kyle su raspravljali o metloboju, a Cheryl i ja o članku o heliopatima u Odgonetaču, kadli nam je prišla Isabell Black. Neki su ju dečki promotrili sa zanimanjem. – Bok! Ti si Jessica Shadyside? – upitala me. – Pa, više voli da me zovu Jessie. – odgovorila sam nasmješeno. – Ja sam Isabell Black. – reče ona i pruži mi pismo. – Rekli su mi da ti ovo predam. – Hvala. – zahvalih. – Ti si isto četvrta godina? – Da, tek sam došla iz Drumstanga. – Wow, sjajno! – izletjelo je Cheryl. – Jesi upoznala Viktora Kruma? – Da, pravi je mrgo, ali smo dobri prijatelji. – odgovori Isabell. – Pa, bilo mi je drago Jessie i Cheryl. – I nama! – rekosmo obje u glas. Na preobrazbi smo morali sovu pretvoriti u čašu vode. Na kraju sata smo svi dobili prave mutante: Billy je dobio čašu obraslu perjem, Kyle i Hermiona su jedini uspjeli zadatak posve izvršiti, Cherylina čaša je imala sovin kljun, dok je moja čaša hukala. Nakon Preobrazbe smo otišli na Obranu od mračnih sila. Predavala nam ju je nova profesorica, gospođa Kishbocher. Bila je to niska i zdepasta žena, koja se gegala dok je hodala poput pingvina. Nekoć je radila u aurorskom uredu, pa su ju sad zaposlili. Prvo nam je podijelila neke ankete koje je rekla da je Ministarstvo magije propisalo da moramo ispuniti. Pitanja su bila tipa ŠTO VAŠI RODITELJI MISLE O RADU MINISTARSTVA MAGIJE? ili BISTE LI VOLJELI JEDNOG DANA SE ZAPOSLITI U MINISTARSTVU MAGIJE? ili PO VAŠEM MIŠLJENJU, JE LI GOSPODIN FUDGE DOBAR MINISTAR MAGIJE? Na sva pitanja sam odgovorila negativno. Niti moj tata misli da Ministarsvo radi nešto korisno, niti bi jednog dana željela raditi u Ministarstvu, niti mislim da je Fudge dobar ministar. Potpisala sam se s podebljanim slovima i zadovoljno to predala, pa nek si ove glavešine u Ministarstvu misle šta hoće o meni! Nakon sata smo krenuli prema Velikoj dvorani na ručak, no prije toga me Kyle odvukao sa sobom u knjižnicu. Madame Prince je bila zatrpana poslom, pa me zamolila da ja neke knjige vratim na njihovo odgovarajuće mjesto. Kad sam sve knjige stavila na jednu hrpu i tako ih ponijela u rukama nisam uopće vidjela kud hodam. Odjednom sam se zaletjela u nekoga i završila na podu s knjigama oko sebe. – Zašto ne paziš kamo hodaš glupane jedan... – nisam dovršila rečenicu jer sam upravo ugledala dečka u kojeg sam se zabušila. Bio je prezgodan, a onda sam spazila curu iza njega i odjednom mi se činila poznatom... – Jill? Jill Southwood? – upitala sam ju. – Bok Jessie! – rekla mi je i pomogla da ustanem. – Vidim da ti pad nije pomutio sjećanje. – Ja...da, ovaj oprosti! – ispričala sam se komadu. – Nema frke! – reče on. Trznuo je štapiće i knjige su se odmah podigle sa zemlje. Zatim je zamahnuo prema polici i knjige su se vratile na odgovarajuće mjesto. Kako se ja toga nisam sjetila, ljutito sam pomislila. – Nego...ovo je Ryan Scott, moj najbolji prijatelj. – predstavila me Jill Ryanu. – Ryan, ovo je Jessie Shadyside. Njezin tata i moj rade zajedno, pa smo se mi tako i upoznale. – Drago mi je. – rekao je Ryan i pružio mi ruku. Prihvatila sam ju i rukovali smo se. Tad je do nas došao Kyle. – Aha, tu si! Zabušavaš dok te ja tražim po cijeloj knjižnici! – vikao je na mene. – Madame Prince se zabrinula da si se izgubila! – Kyle, ovo su Jill i Ryan s pete godine, također u Hufflepuffu. – rekla sam, povisivši ton glasa, da nadjačam njegovo vikanje. – Oh... – Kyle će, koji je tek sad primjetio da nisam sama. – Drago mi je, Kyle Cusack. Ja sam Jessiein frend! – Drago nam je! – rekoše Jill i Ryan uglas. – Bolje da krenemo, ako ne želimo završiti gladni! – rekao je Kyle. Ja ga od prve nisam shvatila jer sam promatrala Ryana. Zato me je Kyle morao odvući iz knjižnice. – Što je s tobom? – upitala me Cheryl kad smo Kyle i ja došli u Veliku dvoranu na ručak. – Zašto si tako...prpošna? – Ja...pa... – Upoznala je Ryana Scotta. – rekao je podrugljivo Kyle umjesto mene. – O-ho! – uzbudila se Cheryl. – Da čujem prljave detalje! – Ma dajte molim vas! Kaj vi vidite u njemu? – rugao se Kyle. – Kyle, ne dosađjuj i idi se igrati sa svojom Anom Karenjinom! – odbrusila mu je Cheryl. Za vrijeme Povijesti magije, dok je Binns mljeo o goblinskim bunama, ja i Cheryl smo čavrljale malo o Ryanu Scottu, malo o Cedricu Diggoryju, a malo o Harryju Potteru. Billy i Kyle su pak za to vrijeme igrali potapanja brodova na komadu pergamenta. Nikad mi nije bilo jasno kako Kyle uspjeva imati tako dobe ocijene iz Povijesti magije, ako uopće ne sluša na satu. Navečer smo imali metlobojski trening, a pošto je Ryan u ekipi kao vratar, opet smo se vidjeli. Na treningu sam se trudila davati sve više od sebe jer nisam željela da Ryan pomisli kako sam totalna amaterka. Zato sam dala najbolje od sebe. Nakon treninga mi je prišao Ryan. – Dobar trening! – rekao mi je ozareno, stavivši ruku na moje rame. – Sjajno si igrala! Zatim je prošao pored mene, a meni su tijelom prolazili trnci. Tad sam prvi put znala kako je to zaljubiti se na pri pogled. P.S. Ryan Scott je lik kojeg sam posudila s bloga Jill Southwood. |
|
Probudilo me vikanje moje sestrične Simone. Skakala je po mom krevetu i vikala da siđem na doručak. Umjesto da ju poslušam, bacila sam jastuk na nju i pokrila se s pokrivačem preko glave. U našoj kući je uvijek tako bučno. Možda zato što smo tako velika obitelj. Moj tata Michael, moja starija braća Peter i Oliver, kućni duh mojeg šukundjeda Duncana, moja ujna Fanny i ujak David, moja sestrična Simone te dvogodišnji bratić Willy. Živimo u velikoj kući, izvan Liverpoola. Nakon što je u kući zavladala stvarno velika galama, nije mi bilo druge, nego ustati. Na brzinu sam se obukla i sišla u kuhinju. Na stubištu sam se mimoišla s Duncanom, mojim šukoundjedom duhom. U kuhinji je vladao rusvaj. Willy je sjedio u svojem visokom stolcu za bebe i nije želio jesti voćnu kašicu boje i mirisa bljuvotine. Plakao se i urlao, dok ga je ujna Fanny pokušavala smiriti. Simone i Oliver su se nešto prepirali oko metloboja. U dnevnom boravku, ujak David je svojem peru diktirao pismo. Ono što je ujak govorio, to je pero zapisivalo na komad pergamenta. Peter je u hodniku tražio svoje nove cipele, a tata je jurcao po kući, tražeći svoje dokumente za posao. Nakon pola sata, stanje u kući se normaliziralo. Ujna Fanny je odnijela Willyja u njegovu sobu i zadužila Duncana da ga čuva. Simone je i dalje bila narugošena na Olivera zbog metloboja, ali se barem nisu više svađali. Tata i ujak David su se već aparatirali na posao, tako da je ujnu Fanny zapao posao da nas odvede na King’s Cross. U deset smo napustili kuću. Krenuli bi mi i ranije da ujna nije Duncanu davala upute kako da čuva Willyja. – Mama, Duncky ima stoljetno iskustvo s djecom! Ostavi ga na miru! – uvjeravala je Simone ujnu Fanny. Nakon što smo svu prtljagu ukrcali u vlak, po posljednji put smo se oprostili od ujne Fanny. Simone i Oliver su se opet posvađali. – Ne stavljaj svojeg šišmiša pored moje sove! – urlala je Simone na Olivera kad je on stavio krletku sa svojim kućnim ljubimcom šišmišom pored Simoneine sove. – Neće joj biti ništa! – nervozno je odvratio Oliver. – Ma da, a ako joj popije krv? – nije se predavala Simone. – Dijeli ih krletka, ženska glavo! – odbrusio joj je Oliver. Hogwarts expres je konačno u jedanaest krenuo. Ujna Fanny je odmah pojurila kući. Čovjeće, ona stvarno nema povjerenja u Duncana! Peter, koji sad ide na šestu godinu u Hogwartsu, je potražio odjeljak sa svojim prijateljima. On je poput mene, Hufflepuff. Oliver je pak Griffindor i on je na posljednjoj godini. Simone je u Ravenclawu, i to na petoj godini, iako mi nije jasno kako je ona dospjela u Ravenclaw. Ne voli učiti, a jedva da skapa kraj s krajem na ispitima. Kad sam ostala sama, potražila sam odjeljak u kojem su moji prijatelji sa četvrte godine. Svi su bili unutra i jako sam se radovala kad sam ih vidjela: Kyle Cusak, Billy Johnson i Cheryl Charm. Odmah smo se raspričali. Cheryl je najprije ispričala kako je ovog ljeta na ljetovanju u Francuskoj upoznala jednog zgodnog Francuza i s kojim se ljubila (francuskim poljupcem). Onda je Billy, koji je veliki hranoljubac, pohvalio kako je najbolje od svih preko ljeta završio tečaj kulinarstva. Zatim se Kyle pohvalio kako je uspio pročitati većinu ruske, bezjačke literature (Tolstoja i ostale gluposti). Na kraju sam ja ispričala kako sam provela svoje ljeto na kampiranju s obitelji u Švedskoj, na jezeru Black Rose. Kad su došla kolica s hranom, kupili smo čokoladne žabe i Grah sveokusnjak. Billy i Cheryl su razmjenjivali sličice iz čokoladnih žaba, a Kyle se udubio u priču o Ani Karenjini. Oko šest navečer do našeg je odjeljka došao Peter. – Sve u redu sekice? – upitao me. Uvijek je tako brižan! – Da, sve je super! – odgovorila sam mu, i suzdržavala se da mi rebra ne puknu od napora da se ne nasmijem. Cheryl je bila crvena kao rak u licu. Peter joj je oduvijek bio tiha patnja. – Onda se vidimo, čao društvo! – rekao je i otišao. Nakon što se vlak zaustavio na postaji u Hogsmadeu te nakon što smo se iz njega premjestili u kočije bez konja, tj. s testrlima, nastavili smo svoj razgovor. Za večerom je bilo posebno smiješno. Nakon što smo se smjestili u Velikoj dvorani za hufflepuffski stol i počelo je razvrstavanje novih učenika. Tokom prozivanja slušala sam kruljenje Billyjeva želuca što je mene i Kylea tjeralo na smijeh. Cheryl nije ništa primjetila jer je bila prezauzeta zurenjem u Cedrica Diggoryja, učenika šeste godine, također u Hufflepuffu. Kad je razvrstavanje završilo, ustalo je Dumbledore. – Staroj posadi želim dobrodošlicu, a novoj također! Postoje prilike u kojima je govor neizbježan, no ovo nije jedna od njih. – rekao nam je ozareno. – No prije no što oronimo naše zube u ove sjajne delicije, želim vas pitati jeste li ovog ljeta na ČRM čuli vic o Veeli, babarogi i hrkanu koji se uputiše u... – Khm, khm! – nakašljala se McGonagallica. – Možda nekom drugom prilikom! – promrmlja Dumbledore. – A sada, navalite na hranu! Nakon što sam se najela večere, ponajviše deserta (pohane banane, jabuke umočene u čokoladu, pita s breskvama, tučenim vrhnjem i šlagom te muffini od borovnica), otišli smo u hufflepuffsku društvenu prostoriju. Nizak i debeo, proćelav čovjek s divovskim naočala zbog kojih je nalikovao na krticu, zvan Mr. Proper, na portretu nas je zamolio za lozinku. – Jegulja! – reče mu Cedric, koji je perfekt, i Mr. Proper nas je pustio unutra. Naša društvena prostorija se nalazila u prostoriji ispod kuhinje. Bila je velika s mnogo mekanih naslonjača i razigranom vatricom u kaminu. Vidjela sam Petera kako se razgovara sa svojom djevojkom Christy McDonald upravo sjedeći u naslonjaču pored kamina. Umjesto da se malo odmorim od naporna puta u društvenoj prostoriji, pošla sam za Cheryl u spavaonicu. Kyle i Billy su ostali u društvenoj prostoriji igrati šah. Na mom krevetu u spavaonicu je bila moja mačka, Gluparija. Kad sam sjela na krevet pored nje, otvorila je samo jedno oko, pogledala me i nastavila onako sklupčana spavati, usput zadovoljno presti. Dok je Cheryl s Molly Connor i Nathanelom Ginger, kolegicama s naše godine, raspravljala o ovogodišnjim praznicima, Janet Willson i ja smo se raspakiravale, sretne što smo opet tamo gdje i pripadamo. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
