Svijet pokazuje da zna što trebam.
Trenutačno u mojemu životu ne postoji nikakva Crna.
Nema onih vrućih poljubaca, neskrivenih strasti među nama dok ne mislimo na svijet oko sebe...
...
Našao sam nešto bolje.
Kao što sam i rekao, promijenio sam taktiku.
Još se pitaju: "Zar time možeš doći do pobjede?!"
I dok sada zvuk violine sa vrha stare kule baca čari na nekoga drugoga, cestu prelazim smireno.
Jutro je ipak isto.
Ne, to se ne mijenja, kao ni moje najgore oružje za neprijatelje.
Kako bi i sam E. A. Poe rekao:
"U svima nama leži zlo, samo čeka priliku da izađe na vidjelo..."
...
Poput kristalne kugle, neke su mi stvari jasne.
Možda po prvi puta u mome životu.
Nebo je također postalo jasnije. Zvijezde se vide.
Toplije je.
Opet sjedim na staromu mjestu.
Gledam nebo. I razgovaram...
Ubijam zadnje užitke što mi ih duhan pruža.
Dim se gubi...prema nebu...kao nekada...
Tebe nema. Još ne.
Vjerojatno sam ja uranio.
Ti se još uvijek guraš u dimu vječnoga...
...Neverminda...

Baci te ružne uspomene poput starih izblijedjelih pisama.
Negdje daleko. Da ih ne nađeš više.
Samo se prepusti.
...
Potrošenih glasova nikada nije bilo više.
Negdje u miru ovoga svijeta uživam. U tajnome kutku. Ima mjesta za mene...
Mlad i bez mladosti; mlad si i bez toga...
Pjesme o slobodama pretvorile su se u pjesme traženja, nevidljivoga i neopipljivoga svijeta.
Kao na otoku sa blagom bez mape...
Gitara u mraku sobe, negdje totalno zaboravljena. Momenti prolaze, jedan za drugime, bez ikakve pauze.
Živimo u svijetu straha. Straha i predrasuda prema onome što ne poznajemo.
Skeptični prema teorijama postanka; prema novim tehnologijama.
Ne pripadam ovdje.
Nismo svjesni svijeta koji je oko nas. Zapravo, ne želimo biti.
...
Možeš li mi reći deset riječi?!
Riječi kojima bi opisao...nešto...
Što više držimo, što više šutimo; sve blijedi...
Sve te stvari koje ne znaš...je li možda tako najbolje...
...
Ne, nisam loše volje. Živim u svojemu svijetu.
Tamo gdje je sve savršeno; tamo gdje ja stvaram to savršenstvo i gdje prekrižim stvari koje ne želim.
Nevermind, savršeno mjesto koje skrivam od ostatka svijeta.
Karte koje se odigraju samo jednom.
Tamo gdje svatko drži svijet u svojim rukama.
Patetično. Kako god.
Hvatam; držim formu pisanja.