Svijet pokazuje da zna što trebam.
Trenutačno u mojemu životu ne postoji nikakva Crna.
Nema onih vrućih poljubaca, neskrivenih strasti među nama dok ne mislimo na svijet oko sebe...
...
Našao sam nešto bolje.
Kao što sam i rekao, promijenio sam taktiku.
Još se pitaju: "Zar time možeš doći do pobjede?!"
I dok sada zvuk violine sa vrha stare kule baca čari na nekoga drugoga, cestu prelazim smireno.
Jutro je ipak isto.
Ne, to se ne mijenja, kao ni moje najgore oružje za neprijatelje.
Kako bi i sam E. A. Poe rekao:
"U svima nama leži zlo, samo čeka priliku da izađe na vidjelo..."
...
Poput kristalne kugle, neke su mi stvari jasne.
Možda po prvi puta u mome životu.
Nebo je također postalo jasnije. Zvijezde se vide.
Toplije je.
Opet sjedim na staromu mjestu.
Gledam nebo. I razgovaram...
Ubijam zadnje užitke što mi ih duhan pruža.
Dim se gubi...prema nebu...kao nekada...
Tebe nema. Još ne.
Vjerojatno sam ja uranio.
Ti se još uvijek guraš u dimu vječnoga...
...Neverminda...
Post je objavljen 04.04.2006. u 20:21 sati.