Kažu hladno je. Zemlja se navodno trese, stakla lede, struja nestaje...
Ne osjećam ništa od toga.
Krevet je prazan. Ja sam negdje južnije.
Zapravo; daleko od svega.
...
Izgubljeni anđele. Negdje u nekoj sferi. Stvaraš ono što želiš, postajem li dio toga?
Ili je to još jedan klon cijele situacije, kao i prošlih mjeseci?!
Noćni razgovori će pričekati. Neko vrijeme, do mojega povratka.
Fale mi.
Znam da si spremna čekati. Osjećam to. U tvojem šaputanju, glasu, pogledu.
Samo da ne bude kao i uvijek. Klon. Bez imena, trenutnoga fleša, bez kontrole...
Prije svega toga moram zaključiti nekoliko stvari.
Riješiti stare stvari. Nesporazume, komplikacije.
No, i to će pričekati. Sve u svoje vrijeme.
Kao i loading.
Pričekati ću fiktivnu struju; najpovoljniji vjetar da krenem.