exanafat
četvrtak, 24.08.2006.
Sta se dogadalo u mojoj glavi
|
Dakle ... u mojo kuci sve je cesce,tj.stalno poceo odisati miris hrane,miris kolaca,miris pizze,miris svega sta nisam smjela jesti. Mama se cudila,tjerala me da jedem,nije joj bilo jasno kako mrsavim a jedem,dok nije skuzila da uopce ne jedem masnu i umjetnu slatku hranu. I doista sam imala srece jer sam uz normalnu prehranu dosla do anoreksije,nisam se izgladnjivala,jesla sam,ali ne losu vec dobru hranu.No mojemu je tijelu to isto bilo izgladnjivanje jer je ono to trazilo. I pocelo se dogadati to da sam postala bjesna - bjesna jer me mamio i gustirao miris hrane a ja nisam mogla jest. Postala sam ludo bjesna,nervozna,bezvoljna,s nekom nagomilanom negativnom energijom u sebi. MAma mi je ujutro prije skole spekla palacinke i dala mi da jedem,nisam htjela jesti,zapravo htjela sam to najvise na svijetu ali nisam mogla....uzela sam ju da cu ju pojest po putu. Gledala sam palacinku,pomislila sam,tako je mala,tako slatka i tako mocna,jaca je od mene,covjeka koji ima um i razum ,koji razmislja,uci ..... ljudski je izum postao jaci od covjeka. I odlucila sam ju pojest,al nesto mi je vikalo nemoj nemoj. I opet me spopao bijes,tu je ,tako blizu,tako ju zelim a tako ju nesmijem. I zaderala sam se ko ludjakinja i razljepila ju za pod i pocela skakat po njoj. To je bio pocetak. Uskoro sam pocela to primjecivat na svakom koraku.DEcko me zvao na kolace za nasih 2 mjeseca. Dosli smo tamo,htjela sam samo sok al on mi je narucio kolac - i opet ista situacija. Zelim ga al nesmije. Opet se poceo radat onaj bjes,htjela sam vristat,bacit kolac na pod,ubit onoga ko ga je spekao. Tu je bio moj pocetak svadjanja sa deckom .... on mi vise nije bio vazan,bilo mi je vazno samo to da prezivim dan bez da pojedem nesto masno ili slatko. Jela sam jabuke ko luda. Pojela bih kilu jabuka na dan,cak i vise. Bila sam sita do grla,al ja sam htjela bjelu cokoladu od kokosa. I jela sam jabuke. Pocela sam se odvajat i od drustva, kad bi isle na kavu,ja nisam isla jer nisam imala snage,nisam imala duha,nisam imala volje pricat. Mislila sam samo na hranu. Vozila sam se autobusom,gledala ljude i mislila da idem doma jest,nisam mogla docekat da pojedem tu jabuku. Frendice su mi govorile kako sam mrsava,htjele su pricat samnom al nikom nisam dala u svoje odaje. I nisam htjela ic s njima jer nisam htjela pit kavu - stvara celulit,nisam htjela pit sok-pun je umjetnog secera, zudjela sam za toplom cokoladom a pila sam radensku. I bila bjesna.Zato sam odlucila ne ic vise s njima. Nego ic doma. Pojest jabukuk i ici spavati,uciti,bilo sta samo da ne mislim na hranu. |
- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
O mojoj teenagerskoj bolesti ani - istina u tim glavama i muke sada. Katastrofa , jako jako je tesko zivjeti s tim i poslje toga ........
Mjere tjekom ane i sada (kad opet zelim smrsavit)
visina - 160 cm (ovisi o mjeri,nekad i 163-165) tezina - 39 kg to je ljudi moji bilo prestrasno,vjesalica sam postala u 2 mjeseca A sad : visina - 160 cm tezina - 60 kg - naime poslje sam se udebljala,sad opet zelim skinut 5 kg. Ajoj |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||