Prošlu nedjelju u našim Crkvama čitalo se je evanđelje o Svetoj obitelji. Čuli smo kako je Isus zajedno s Josipom i Marijom bio prognan u Egipat. Provo ne mogu se nadiviti Josipu. Ukazao mu se anđeo i rekao mu je da žele ubiti dijete te neka bježi u Egipat. Da se meni nešto tako dogodi uopće ne znam da li bi poslušao. Najvjerojatnije bi pomislio da samnom nešto nije u redu i da mi nedostaje par ovca u glavi. Tako je predan Božjoj volji. Marija brižna majka, stoji uz Josipa, sluša ga zna da mu može vjerovati. Između njih stvara se čvrsta veza povjerenja i ljubavi.
U ovome bi trebali vidjeti primjer obitelji. Otac koji daje jednu čvrstoću i majka kao ona koja drži emocije. Otac i majka koji se međusobno nadopunjuju.
Sljedeća stvar je progonstvo. I mi danas možemo reći da smo u jednom progonstu.
Premda naše progonstvo nije ni blizu poput Njihovog jer su njima radili o glavi. To je ovaj naš život na zemlji. Naravno nije to sad nešto jako negativno. Ovdje imamo priliku da upoznamo Nebeskoga Oca, da uživamo u Njegovoj ljubavi, dodirima.... Ja smatram da je to i vjera - svakodnevno hodanje s Bogom. Možda to nekako izgleda nerealnoi daleko, ali kada pogledamo Bog je tu, ne treba ga tražiti nekamo daleko. Potebno je samo biti jednostavan i malen poput djeteta.
I to vam svima iskreno želim u novoj 2008. godini. Želim vam da vam svaki dan bude hod s Bogom.
|