Sada nakon već povijesnih događaja odlučio sam se napisati jednu kratku crticu kao prosvjedni osvrt na našu kako da kažem tužno-komično-sivo-crnu pa i pomalo nezakonitu situaciju. Naime, kako u samo par redaka reći i opisati što to muči našeg više besposlenog nego radnog čovjeka. Pa eto, krenimo po redu.
Kao prvo, muči me cijena jabuka u dućanu koje koštaju kao barel nafte, ok, kao litra i pol benzina koji je fakat skup, ili, ajmo reći - nekih petnaest kuna za kilogram. Doslovno svaka jabuka košta tri-četiri kune, dakle kao štruca kruha!? WTF? Muči me ogroman porez jer nismo u stanju uloviti lopove koji su nam oteli novac. U redu, možda smo i ulovili nekog, ali taj lovu vratio nije. Zašto malo ne pitamo ove naše razvikane poduzetnike koji do devedesetihnisu imali ništa osim stojadina i stana kojeg su dobili kako su zaštedili za Ferarije, dok mi obični ljudi nemamo za benzin, jer naravno ako se voziš - onda plati.
Kako je moguće da za plaću od 5.000 kn moraš skoro 4.000 dati državi. A za što, molim vas lijepo? Za ništa, jer sve ionako moraš još posebno platiti. Taj porez je dignuo cijenu tih jabuka i učinio nas sirotinjom, i među 28 država EU smo 25 po standardu. Zbilja krasno, zar ne? Sjećam se Čeha kao pojma jada i bijede, a sada dok oni putuju kod nas, mi nemamo love da odemo do Slovenije. Ali naravno, sami smo si krivi. Drugo, muči me kuknjava svih mojih prijatelja, kolega, rodbine i inih, kako je sve u banani i kako posla nema – jer ajmo to reći iskreno, posla zbilja nema. Nema jer je netko uništio naše firme, uništio naše proizvode, zatrajbao obiteljsko nasljeđe kako bi mogao okrenuti još koju rundu u birtiji.
Još gore od goreg je nabavka preskupih oktanskih monstruma, vikendica na vrhunskim lokacijama i plastičnih cura kao skupih igrački. I to sve dok druga djeca ne ližu sladoled. I dok te većina nacije gleda kao pokojnog Tonija Sopranoa, ti fino ko baja voziš bemburu i ne plaćaš porez, jer ok, imaš štelu negdje u upravi. I pametan si, jako si pametan. I znaš da ti se ama ništa neće desiti. I dok mog susjeda Elektra svako malo isključuje, ti fino imaš milju, dvije, tri i više poreznog duga. Gledaš onaj spot za račune od ministarstva financija i misliš si - ma koji računi, idem na Hvar zavezati svoju brodinu registiranu na Kajmanima i natočiti ga novcem od zdravstva i školstva. Jer ipak čemu ulagati u neprofitabilne djelatnosti. Poslije ću malo u onaj restač potrošiti koju tisućicu sa svojom djevojkom mlađom dvadeset godina.
Treće, muči me nedostatak razumijevanja politike koja se ponaša kao onaj uštimani bend na Titaniku koji svira dok u potpalublju ljudi umiru od davljenja morem. Ali i do njega dolazi more. Svi u tom šarolikom bendu su fino uštimani i vole se samo tajno. Naravno kao i u svim bendovima ima klanova jer oni žele da vi ovce mislite kako se oni kao bore za vas, za bolji zvuk i bolje pjesme. Nakon gaže iliti sjednice odlaze na janjetine koje im vi plaćate, eh lijepo li je biti zastupnik-muzičar....Ta gospoda uopće ne kuže ili to ne žele da ih plaćamo mi, i vi ih plaćate. Njima je svejedno jel bakalar ili zubatac ili neka fina rebrica. Ceh na kraju ne ide kod njih nego kod nas. Oni također ne vole golf klasu već vole ono malo bolje, recimo petice ili sedmice ili genšere jer ipak oni su bitni. Nije im uopće bitna obitelj koja nema za hranu svom malom djetetu, oni ni neznaju gdje je Zagreb. Oni vole pile od auta, sa grijanim sicevima i bež kožom i da gepek mora imati ni manje ni više od 486 litara zapremine. Onda se s tim kolima fino kruza okolo a benzin se plaća karticom koja je naplaćena iz moje plaće ili vaše, nije bitno. Ja bih da se mene pita ukinuo plaće u politici - pa zašto da to financiram? Da plaćam odlaske i dnevnice polupismenih ljudi čija je jedina zasluga dobra veza u vrhu stranaka? Pa mi njima dajemo alat, odnosno novac. Ne sjećam se da me ikada pozitivno pogodio niti jedan propis ili zakon.
Četvrto, muči me kroničan nedostatak novaca za zdravstvo gdje ljudi doslovno umiru na cesti jer hitna nema love. Nedavno mi je jedan moj jako dobar prijatelj ispričao kako je u sad već čuvenom Umagu jedna njegova susjeda pala i polomila se na stepenicama. I naravno, kako on nije završio medicinu, a i nije puno gledao dr. Oza nazove on lijepo hitnu, i oni mu kažu kako je sve to on lijepo učinio, ali da li bi on njima mogao napraviti jednu uslugu?! Pita on recite što a oni njemu, pa gospodine možete li dovesti tu ženu nama, jer znate, nemamo prijevoz!? A što reći na to, žena leži nepokretna i opasno je dirati radi povreda, a njemu kao laiku govore da je digne i donese na hitnu. Eto lijepo, da je možda pala neka krunisana glava iz lokalnih sinekura, ne sumnjam da bi došli za deset minuta....Uglavnom na sceni je raspad sistema.
Peto i ne manje važno je stalna promenada tih naših zvjezdica koje žive kao da im je sve besplatno. Ono selo gori ali estrada živi i to po fejsu, tviteru, instagramu.... Nema servisa a da na njemu nema neke naše zvijezde kako kupuje jogurt ujutro, i to ako nemamo sreće, a ako imamo onda negdje na tajnoj lokaciji kako slika sama sebe u „oskudnom badiću“. Naši se portali odmah raspišu kako zvijezda fakat nema vremena za gluposti i jedva čeka malo osame da bi se okupala, dok u stvarnosti bježi od ovrha i dugova po karticama. Krasno je biti popularan i ne plaćati račune zar ne? Ako malo prosurfate fejsom tada možete susresti plejadu mladih nada naše zemlje kako se guraju biti popluarne jer nažalost mjesta u tvornicama nema...
Toliko, uf malo sam se i umorio ali da ne bi sve ispucao odmah bolje je prestati kada je najbolje.
Volim vas!
