Ej...skupila san svu snagu i živce da napišen još jedan post (sad vidin zašto se tona blogova zatvara...pa ljudima dopizdi...), al mene se nećete još rješit, he he he! Dakle...ofaj...konačno san pročitala do kraja knjigu ''Vikend u koledžu'' i mogu reć da mi je stvarno najjezovitija od svih Stineovih horora...i posli te knjige dobila san strah od podruma (jer se tu ka dogodilo ubojstvo). I kad mi je prija u liftu skoro pritisla dugme za podrum umisto prizemlje, ja san se doslovno USRALA. A luda ja, šta'š.
Danas san postigla rekord od četiri požderana sladoleda (plus još doma tonu onoga iz kutije) u jednom danu (ja i onaj prodavač u velevažnoj slastičarnici Hajduk smo već postali kompići...iako mi još nije, kao prečestoj mušteriji, dao besplatni sladoled (majku mu kretensku).
Prije koji dan san bila gledat ''Pirate s Kariba'' i zgadija mi se život...
žali Bože 25 kuna...mogla san kupit 5 sladoleda
. A hebiga.
A ovaj post je nastao tako da me Jelena s kojon san među ostalima bila danas vanka, pitala KAD ĆE NOVI POST. Pa evo ga.
I za kraj jedno veliko
svima koji su čitali i komentirali blog...Pošto vam se sviđaju moje pjesme...evo još jedne:
Pjesma ljubavna
Sjećam se one davne godine
Kad voljela sam te, a i ti mene
I zaklinjali se, dok još nismo bili zreli
Da ćemo se voljet život cijeli
Otada prošlo je vrijeme dugo
Više ne mislimo jedno na drugo
Vrijeme je izblijedjelo ljubav ovu
Oboje smo našli sreću novu.
Nismo prešli put najteži
Al' ipak u ladici dokaz leži
Ta pjesma ljubavna, koju si napisao
Posljednji trag, nije se izbrisao
I dan danas nekad te se sjetim
Znam da opet ne bismo mogli
Al u tom sjećanju opet na krilima ljubavi poletim
I osjećaju da te netko tako ludo voli
I dok naša ljubav sada
Vječni san sniva
Nek' ova požutjela pjesma
U ladici počiva.