eviltwin

Vanjki je patuljak jednom obećao da će letjeti iznad Crnog mora. Obično tako bježi od nekog, ali ovaj put je lijepo. Srećom, vezao je kapu uzicom.

Vanjka je sjeo za stol i dva sata gledao naprijed, čekajući da iza ekrana izviri Muza. "Muza-guza", automatski mu je palo na pamet, a kratki niz asocijacija završio je s Moravijinom knjigom "Automat", koju bi zasigurno, da nije imao samo izdanje u tvrdom uvezu i prevelikog formata, uvijek držao presavijenu i zgužvanu u džepu i rado je vadio u prilikama kad treba izvući neki zgodan citat koji ovako čupa iz glave, po sjećanju.

- Gdje je opet Vanjka, đavo ga odnio!
- Upravo tako!
- Ha?
- U prošloj epizodi!

Vanjka se nakon višemjesečnog neopravdanog izostanka vratio u predavaonicu, otvorio bilježnicu i počeo crtati ovčice na livadi. Livadu nije crtao, jednostavno - papir je predstavljao livadu. U džepu je stiskao glavicu češnjaka.