|
|
Ja sam jedan andeo,
lijepe duše, prostrane...
u nju stane puno srece,
al je srce nece...
za sada je dovoljno ima,
od ljudi bliskih meni,
ali ono što nedostaje,
je tvoja ljubav namijenjena...
samo meni...
ne...ti mi ju ne daješ,
samo onu srecu,
koja tebi nije namijenjena oduzmeš...
Znam, i svjesna sam toga,
da oduvijek andeo bila nisam,
ali isto tako, znam, i svjesna sam toga,
da andeli su duše
koje žele nekomu dati
srecu iz svojega srca,
i jedina njihova želja je
da ju taj drugi andeo s radošcu primi...
jer da on nije andeo, ne bi mu je ni dali...
ali... kada shvate da taj andeo tu srecu nece...
njihova duša polako propada
i odbacuje od sebe
sve ostale srece...
u njihovoj duši samo praznina ostane,
cekajuci na taj dan,
nadajuci se da ce doci,
jer ako ne dode.....
duša andela zauvijek nestati ce...
Moje je srce slomljeno,
ali ne krivicom tvojom...
kriva sam ja...
htijela sam ga zaštititi,
pa sam ga prejako stisla,
više nije moglo disati...samo je puklo...
krv je tekla, i dalje tece...
ali... svaki put kad te vidim...
nešto mu ubrza ritam...
srce ponovo pocne kucati...
govori ti, ali ga ti više ne cuješ,
neželiš ga ni poslušati,
a ono vice, i vice,
i sve ga više boli,
sve više place krvave suze,
i kad odlazi ostavlja krvavi trag,
da ga opet nadeš,
ali ti ga svejedno ne slijediš,
niti ga ne želiš vidjeti,
niti ga ne želiš cuti,
a ono te samo želi zamoliti....
želi te zamoliti,
da ga opet pocneš voljeti...
| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam ja!!!!!!!!!!!!! I točka..........
Ugl. ja sam jedna jako zbunjena osoba iz Rijeke i imam 16 godina... I dalje ne kužim zaš stalno pišem ili govorim jbg. ugl. i btw. to sam samo htjela napomenut jer ćete se toga načitat na novim postovima ovoga bloga... I tako... idem u trgovačku i tekstilnu školu... za dizajnera odjeće... Obožavam crtati, pisat pjesme, i biti sa svojom ljubavi, izlazit sa frendicama i frendovima, pit... ne volim pušit, ali jbg. nemogu prestat... i tako... neznam ša još da napišem o sebi... tako da... to bi bilo to od mene...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ella
greshka
Ponekad se pitam koja je moja svrha na ovome svijetu...
Zašto živim, zašto je moja duša baš odlučila ući u ovo tijelo i njime upravljati...
Ponekad razmišljam "čemu živjeti" zašto živjeti ovaj život kada mi je očito suđeno da moram patiti...
Ali jednog dana sam shvatila da nije tako, shvatila sam da ja patim jer samo gledam one loše stvari u mom životu, samo gledam one sitnice, kojih je premalo, premalo je razloga da budem u depresiji i da serem po svom životu, toliko ih je kao i jedan metar pijeska nasprav cijele pustinje...
Sada, napokon sam počela gledati i dobru stranu svijeta, napokon sam postala zadovoljna sobom i svojim životom, shvatila sam da sam okružena s najboljim osobama, sa svojim frendovima i svojoj obitelji...
I zahvaljujućinjima polako izlazim iz te depresije...
I sada... Ovo je jedna pjesma za moje najdraže (ali zapravo napisala sam ju za andreu, ali sam shvatila da bi mogla biti za još par mojih najražih)...
Kad god bi rekla da je kraj,
kraj više nije,
pogledala bi u tamu,
i tamo se neš krije,
neš se krije
i životu u oci se smije,
smije mi se u facu
i neda mi da padnem u dno,
izade iz tame
sa osmjeha sto,
neda mi da patim,
neda mi da placem,
daje mi samo veselje
i želju da skacem,
hvala tom malom bicu
što me uvijek sluša,
hvala tom prijatelju
što mi srecu pruža...
I to bi bilo to od mene za danas...
pozz...
Ponekad je ljude strah života, ali ih je još više strah smrti, zato uvijek kada idu negdje vole imati nekoga uz sebe, prijatelja ili voljenu osobu... Tome je posvećena ova pjesma...
Osoba 1.) I am afraid
to be alone
in the darkness
of life...
Osoba 2.)Don't look down,
don't look down
to death...
Just look in front,
just look in front
of you...
Don't look down,
don't be afraid...
Osoba1.)I just wanna be
with someone.
I don't want to
get lost in
the darkness alone...
I won't look
down to death,
cause I don't want
to be afraid,
I don't want to be
afraid alone...
Znate onaj osjećaj, kada je čovjek živčan i onda doživi neki slom u sebi, i nakon toga... nakon toga osjeća kao da je svu bol, svu patnju svoga života izbacio iz svoga uma, svoje duše...
I napokon osjeća onu sreću, onaj osjećaj koji je toliko dugo iščekivao, i patio baš zbog toga što taj osjećaj nije toliko dugo imao u sebi...
E, to se meni u subotu desilo, rekla sam sve ša sam trebala izbaciti iz sebe, osjećam se kao da mi je duša lakša, više nisam toliko opterećena svim problemima koji su me mučili, lakše se nosim sa svime oko sebe...
Od tada se osjećam sretnija, i prvi put nakon dugo vremena, razmišljam pozitivnoi o svemu, nisam više pesimist...jeeeeeeeeej...
E, da, i sviđa mi se jedan dečko, i full mi se sviđa i full bi htjela neš pokušati s njim, i tako, samo imam jedan problem... Ja neznam kontat dečke, jer su svaki put dečki mene kontali, pa se nisam baš naučila kako kontati dečke, ali nema veze, već ću ja njega nekako skontat...
Uglavnom...da... imam još jednu novost, ošišala sam se...
I još bi neš htjela reći, ali ipak neželim govoriti prije vremena da kasnije ne ispadne da se to neće desiti, tako da, to je jedna dobra stvar i nadam se da će mi se ispuniti...
Idem ja sada... pa se čujemo i pozz... 
Uglavnom, da na početku napomenem, ove pjesme koje ću sada objaviti nemaju nikakve veze samnom, mislim, ja ih jesam napisala ali ne po osobnom iskustvu...
p.s. nisu doslovne i neki stihovi pokazuju moje trenutno duševno stanje...
1.)
Sve je to gotovo,
svaki tračak nade si uništio,
moje si srce pokopao,
i vjencom tuge ga ukrasio...
prihvati to,
ti si kriv za moju smrt,
ti si kriv za rez na mojim žilama...
ti si kriv što sam te voljela,
ti si kriv što sam zbog tebe plakala...
ja sada znam da ti nisam ništa značila,
ja sam ti poslužila
samo da potrošiš vrijeme- samo kao
zabava...
I sada,
napokon sam shvatila jednu stvar- imati
te nikad neću i zato je mom životu
napokon došao kraj....
2.)
Dopizdio mi život,
dopizdilo mi sve,
nemogu više ovako,
ništa mi ne ide...
Samo je jedna misao
dovoljna, govore
mi svi, da te ubije,
da te pokopa, jer
i dalje ubijaš me ti...
Ta misao moja
dvije riječi sadrži,
VOLIM TE,
zašto tu misao
nemogu izgovoriti?
Bojim se da će me
ubiti, te dvije riječi
će me slomiti...
zapravo, ne, iako
moje tijelo i dalje
živi, moja je duša
pokopana, duboko
u mome srcu, mojoj
utrobi...
A i dalje ti želim reći,
žeim ti pokazati
da iako mi ne vjeruješ,
NEŠTO ZNAČIO SI MI!!!
3.)neznam dali je kraj,
ili sam jednostavno
zauvijek usnula, ali
podnijeti nemogu više
ovu bol zbog koje bih
najradije umrla...
Htjela bih da me voliš,
i da i dalje nešto
prema meni osječaš,
jer se nemogu pomiriti
s tim da me ostavljaš...
I sada kada me nema
pomiri se s tim,
voljeti te više nemogu
jer zauvijek odlazim...
