blijedi zvono u krugu
i odnosi posljednju poruku.
nekoć ugrijan mirisom
prstena sa troje djece,
sada doziva samog sebe,
i za njom plače.

navikla rađati trube,
o vukojebino,
kukavice.
(i sada)
dok ispišeš malo slovo,
umjetnici ostariše jug.
nikad te Publike.
zar se nisi klela u šest
- varka je arka.
(i sada)
sve te riječi na "s".
nisu pjesma.
pa da.

plesat ću balet
u lancima izbora
ako treba.
hoću.
smrvit ću ga u zrno
s tobom ako ne,
i osakatiti mu vražji trag.
neće nitko,
ni vrijeme ni nevrijeme,
pohoditi gdje sam ga
grebala
i pokopala.
progutat ću sva
slova prezira
sa lica ošinuta
i bačena
u šamar znoja
i nek' mene
izjeda
neizlječiva sramota.
ili svaka.
ja ću.
kad sparina zađe
u suho,
silovano
značenje
ništavila,
ja ću je odgurnuti
kao točak
u močvaru
i zaroniti cijela.
tu ću žvakati zmije
i šaptati:
hoću još.
u grlu ću odboliti
ofarbane laži,
ako treba.
ili neću biti,
zbog tebe.
samo jedan opali
list, na koncu,
pa nek' ga
uragani
trgaju u muci.
tako sve do pakla,
ako ćeš ti biti
sunce,
a ja..
kao bijela
nasmrt,
sluga
tebi.