trese se kora,
dok u bazilici pjevaju
kletve.
valjda neće manje od pola,
do kraja gozbe,
oprostiti plijenu.
tako bijelom
da umjesto lica
šminka se rat.
za vrijeme tek
jedne
'puš-pauze',
oboljelo je drvo cijelo.

to je samo upaliti svjetlo.

"sjašila si s pameti pohlepo.
tvoje su molitve instrument
za gledanja.
to ti nitko tako nije rekao,
i opstade ljepota."

u pravac si svoje iskrivljeno
platno natopila bočicu.
tvoje te rubrike vole.
ptice i nevrijeme,
htjeli bi se zavuć'
u leću renesanse.

lijep je čovjek,
zaista,
dok ruši
vlast klošara.
obrnuto,
preko ramena.