je li normalno samo likovati,
ob prepustiti masti,
a ne znati sto se uopce pušta,
kroz usta, i nikada se ne zapitati,
pitati je li normalno neznati
samo da bi se narugao spoznaji
o nekoliko rijeci,
pravih rijeci sa tako malo obicnih p,
koji nista ne znaci.

Ponosni smo na nas intelektualni razvoj, proizvodne kapacitete, i uspjehe koje postizemo u nasim zivotima i vjerujemo da o tim uspjesima ovisi nas dobar zivot. Ali to nije tako. Aleksandar Šarović

ovih dana,
uglavnom starim.
nenadano. jedva uspjevajuci.
poput zenske cipele s visokom petom.
kakav (bolan) fluid,
okolo su svibanjske kurve.
kao da ti koljeno klese omrsala
svagdasnjost,
i umotati ce se u nekakav plijesan.
drugacije ne moze se izreci.
slicno krpi za pranje slučajnosti.
sa srcem.
ziva ritma sto je od ulja klizavo
u jedva dvije kazaljke,
jos tiktaka, jos se
u plasticnoj kutiji,
sutnjom brane
govori,
sto koracaju? kamo govore?



photo by Samuel Aranda, World Press Photo Winner 2011.