|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by SaRiTiCa
Get a Free Site Counters
KAKO SE DANAS OSJEĆAM????
BESPOMOĆNO
BEZBRIŽNO
BEZNADNO
BIJESNO
BOLESNO
BOŽANSTVENO
COOL
CRKNUTO
DEPRESIVNO
DIVLJE
DO JAJA
DOSADNO
FANTASTIČNO
GENIJALNO
HIGH:-)
ISCRPLJENO
IZDANO
IZGUBLJENO
IZŽIVCIRANO
JADNO
LUDO
MAMURNO
MAZNO
MOĆNO
NEDODIRLJIVO
NERVOZNO
NESRETNO
NESTRPLJIVO
NEUHVATLJIVO
NEUTJEŠNO
NEZADOVOLJNO
NEZASITNO
NOSTALGIČNO
ODBAČENO
ODMORNO
OPTIMISTIČNO
OPUŠTENO
POSEBNO
POSPANO
POVRIJEĐENO
PRAZNO
PREGAŽENO
PREVARENO
RASPJEVANO
RASTRESENO
RAZMAŽENO
RAZOČARANO
ROMANTIČNO
SAVRŠENO
SEXY
SJETNO
SPALJENO
SRETNO
SUPER!
UMORNO
UOBIČAJENO
USAMLJENO
VESELO
VOLJENO
VRAGOLASTO
ZADOVOLJENO:)
ZALJUBLJENO
ZANOSNO
ZAPOSTAVLJENO
ZAVODLJIVO
ZBUNJENO
STARIM JA, A U LJUBAV VJERE NEMAM
Dusu sam potrosio,
zbog toga ne zalim
Sve sam svoje prosao
bezbroj precica do sna
bezbroj slijepih ulica
Srce se umorilo
i ne znam sta cu s njim
U sta sam se pretvorio
Sretan ili nesretan,
ja samo jedno znam:
Nju da sam zenio
ne bih tako uvenuo
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Svoju djecu sam sanjao
njenim ih imenom nazvao
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
starim ja, a u ljubav vjere nemam
Dusu sam potrosio...
Nju da sam zenio...
Dusu sam potrosio,
zbog toga ne zalim
Sve sam svoje prosao
bezbroj precica do sna
bezbroj slijepih ulica
Srce se umorilo
i ne znam sta cu s njim
U sta sam se pretvorio
Sretan ili nesretan,
ja samo jedno znam:
Nju da sam zenio
ne bih tako uvenuo
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
Svoju djecu sam sanjao
njenim ih imenom nazvao
Starim ja, a u ljubav vjere nemam
starim ja, a u ljubav vjere nemam
Dusu sam potrosio...
Nju da sam zenio... 
MOJA SAVRŠENA PROSIDBA....
Moje jutro, tipično kao i svako drugo, užurbano i naporno....
Oblačenje za posao na knap kao i uvijek, ispijanje nesice da bi došla k sebi od premalo sna....
Cijeli dan počeo je naopako od toga da sam obukla majcu naopačke zbog koje su mi se smijali cijeli dan, auto krepao, tramvaj pobjegao, nabrijana šefica puše za vratom zbog rokova a ja onako umorna i neispavana najradije bi ju pogledom ubila...
Telefoni ne prestaju zvonit na jednoj liniji mama da me podsjeti na bakin rođendan, na drugoj sestra da me pita koji je glavni grad neke tamo žnj države a treća upravo zvoni i piše – moje najdraže- ....
E najdraže baš mi sad ne trebaš....
Ipak javljam mu se a on govori da je ispred ureda i čeka da krenemo,.... Ma gdhe da dovraga krenem u ovakvoj gužvi....
Ne ne mogu žao mi je ništa do vikenda.... On jadan razočaran, pokunjen izlazi iz zgrade i ulazi u tramvaj....
Malo me i peče savijest ali ne toliko jer nemam vremena jednostavno nemam....
Ma volim ja njega puno ali gdje me baš sad u ovakvoj gužvi ide ispitivat kamo za vikend....
I kad je napokon taj vikend došaao, dragi mi govori samo se dobro obuci jer idemo u pustolovinu....
Nije mi jasno o čemu on to ali neka mu ajde, jadničak je to i zaslužio....
Itako on mene ni manje ni više nego odvede u Lučko.... Eh eto ti pustolovine mislim si ja , gdje je tu pustolovina....
Kad ono on mene doveo da stavim padobran na leđa i uđem u helikopter....Jupi idemo na slobodan pad....jes jesssss... E to mi je trebalo.....
Krenuli smo sa helićem, popeo se na 3000m visine i više smo nego spremni za iskočit....
On stoji na vratima kreće prvi a ja nakon par sekundi za njim.
Okrene se prema meni sa osmjehom na licu nekim vragolastim i pokazuje mi na srce....
Koji ti je vrag, noge su mi se odsjekle , uporno se drži za srce.... Priđem mu bliže, on podigne kacigu i kaže mi: Bojim se odgovora ovo je najlakše, budi moja zauvijek, budi moja žena molim te , navuće kacigu i nestane u oblacima....
A ja ostala stajat ko mulac na vratim , primila se i jednostavno skočila.... Čekao me u zrakou onako u žabljoj pozi sa neznanjem u očima... Samo sam mu klimnula glavom , odvojila se od njega i otvorila padobran.... U sebi sam i riječima rekla, da najdraže udat ću se za tebe....
Taj put ja sam imala malo krivi doskok i strgala nogu, ali neka isplatilo se, definitivno ću zapaamtit taj skok, prosidbu, barem zbog strgane noge he hehe....
ETO MOJA MAŠTA JE TAKO ZAMISLILA MOJU SAVRŠENU PROSIDBU....DOBRO MOŽE I BEZ STRGANE NOŽICE...HEHEHEHEHE....
.......................23...................................
.... JOŠ UVIJEK LIJEPA SI....AL NOĆAS ODLAZIM....
..... ZADRŽI SUZE SVE,NIŠTA MI NE ZNAČE....
..SASVIM SVEJEDNO JE, TI NEĆEŠ SHVATITI....
.... ŽIVJETI SA TOBOM, BILO JE UZALUD.....
....NIKADA DOVOLJNO, DA LJUBAV VRATI DUG....
, ....VRIJEME BEZ RADOSTI, ZA MRVU MLADOSTI....
..... ZA TVOJE OČI , NEKAD BIH ŽIVOT DAO....
...., SLAVA MRTVIMA, AL JA JOŠ NISAN PAO....
....JOŠ UVIJEK VJERUJEM DA LJUBAV POSTIOJI.....
.....I NEĆU ŽALITI KADA TE VIDIM S NJIM, NEĆE ME BOLJETI JER ZNAT ĆU TKO SI TI......
.............KAKO ZNAŠ LJUBITI KADA SI SIGURNA, UVIJEK SAM GUBIO KADA SAM LJUBIO........
........I TI SI DIO TOG BOŽANSKOG GRIJEHA, UVIJEK ČEŠ OSTATI BEZ DUŠE LIJEPA.........
.....A SADA SKINI SE, I ZAVEDI ME.....
.....JOŠ JEDNOM USNAMA SVOJIM POBJEDI ME......
.......DO KRAJA SLOMI ME.....
............................................. , BEZ DUŠE LIJEPA .............................................
Ah evo došle su i godine dvadeset i treće...
Došle su tako da sjedim u svojoj sobi pred kompom, solo bez ikog.... Otkucava i ponoć, govori mi da je došao i moj rođendan, govori mi da je vrijeme da me netko zagrli, poljubi i poželi mi sve najbolje i da zajedno utonemo u san....
Govori mi da bi ovaj dan i ovu noće trebala provest u zagrljaju, u njegovom zagrljaju, sa osmjehom na licu i sa sigurnošću da će kao i sada uvijek biti tu uz mene....
Ali njega nema,daleko je ne znam ni gdje je ni što radi, ne znam ni da li će se sjetit na moj rođendan, da li će se sjetit makar poruku poslat i dat mi do znanja da me se sjetio, da to ne zaboravlja ma gdje bio....
Ali nema ga, mobitel šuti ne javlja mi ništa.... Kao da mi želi reći da jednostavno zaklopim oči i poželim da sam negdje drugdje, da mi sada jedino u mojoj mašti može bit lijepo....
Ah... Jutro je , moji mi nešto čestitaju a ni ne znam što, mobitel tuli kao lud... Ali od njega ni glasa....
Zvono na vratima, žurim otvorit, ma znam netko je od mojih....
Kad ono neki čovjek dostavlja paket, za mene je... Oh Bože.... Otvaram ga a u njemu neki mobitel, tj. Onaj kojeg sam si poželjela još nedavno.... Ali čudno, mobitel raspakiran upaljen i na njemu poruka....Zbunjena ju otvaram.... večeras je dušo rođendan tvoj, još malo pjesma naša će proć , vino i svijeće na stolu ruže dvje a znaš da ću ipak doći....
E sad mi ništa nije jasno od koga , što, kad opet zvono na vratima.....
Otvaram a on mi govori ni za sva blaga ovog svijeta ne bi propustio tvoj rođendan ljubavi moja....
Da došao je čak iz Brazila, samo zbog mene....Nema lijepšeg rođendana....
Za svu djecu koja su rodjena
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te!!
Prvo, prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke
kad ih je
boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i
radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od
dohvata
djece" na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 0-1 godina nismo nosili Pampers-e. Pisali smo
u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i
nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na
rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flasica
kupljenih u
velikim trgovackim lancima. Dijelili smo flasicu Coca cole sa
nasim
prijateljima i
NITKO
nije umro zbog toga
Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole
koje su i
tada bile pune secera, ali nismo bili debeli
zato sto smo smo se
STALNO IGRALI VANI
Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne
upale
svijetla na ulici,
skrivaća planova, klisa, spekulanja, partizana i nijemaca,
1-2-3, kauboja i
indijanaca,lopova i pandura, kolice, gumigumija, fantoma i svega
ostalog sto
je samo djecja masta bila u stanju smisliti,
Nerijetko, nas nitko nije mogao naci po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma,
spustali
se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naucili smo kako rijesiti problem
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom
u skoli.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali
skolskog
psihologa i usmjerivaca pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od
popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele,
kompjutere, Internet,
chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI VAN
DRUZITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveca, znali se posijeci na staklo, slomiti zub,
nogu ili ruku
, ali
nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga
Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali
petarde za
Novu godinu i sve smo to prezivjeli bez posljedica!
Isli smo biciklom ili pjeske do prijateljeve kuce, zvonili na
vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo
zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali
kauciju da nas
izvuku.
U stvari, bili su cesto strozi nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti
covjecanstva
Nase generacije su proizvele najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greske, uspjeh i odgovornost.
I naucili smo zivjeti s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
MOZDA CES ZELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SRECE
DA ODRASTU
KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO STO SU DRZAVE I VLADE POCELI
ODREDJIVATI KAKO
TREBA ZIVJETI !
Mozda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vasoj djeci da vide kako
su njihovi
roditelji odrastali
Da bi ste lakse citali, ovaj post je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generaciji.
ZIVJELI !!!
1950-e
1960-e
1970-e
1980-e
