Every Rose Has Its Torn
Kurt Cobain: Beznađe i neke izjave
Kurt Cobain oličenje je beznađa. S devet godina proživio je rastavu svojih roditelja. To iskustvo za njega je bilo pakao. Kasnije je rekao da bi radije imao kćer bez oca nego dijete rastavljenih roditelja.
Gadilo mu se površno društvo u kojem je živio. No ipak je primjećivao da nema snage za bolji život. Stoga je odlučio besmisao proživjeti u alkoholu i drogama.
Kurtov moto je bio:
„Život nema smisla, sve je loše, ne možemo promijeniti činjenice. Čemu, dakle, sve to? Zabavljajmo se i zaboravimo bijedan život!“
Taj mučni osjećaj možda možemo utišati na neko vrijeme, no on se kad tad vrati.Evo par Kurtovih izjava:
- „Nerado se zbližavam. Ne mora svatko znati što osjećam i mislim. Ako netko kroz moju glazbu ne može naslutiti kakav sam čovjek, nema sreće.“
- „Ne bih se iznenadio kada bi me proglasili za onoga koji bi s najvećom vjerojatnošću mogao izazvati krvoproliće na maturalnoj zabavi.“
- „Ravnodušnost moje generacije – ona je odvratna. Gadi mi se i vlastita apatija, to što sam beskičmenjak, što ne nastupam stalno protiv rasizma, seksizma i ostalih izama, protiv kojih se već godinama žali kontrakultura.“
- „Pili smo u ogromnim količinama i uništavali više opreme nego što je potrebno. Odlučili smo biti stvarno odvratni i otežavati posao novinarima. Ništa nismo uzimali ozbiljno. Imali smo osjećaj da sve moramo uništiti još u zametku. Svima drugima željeli smo zagorčati život.“
- „Ja sam neka vrsta uzora. Ima devetogodišnjaka koji se furaju na naš band i ako misle da uzimam droge i to podržavam, onda će i oni to činiti.“
- „Nadam se da ću prije umrijeti nego se pretvoriti u Petea Townsenda. Smiješno bi izgledalo kada bih to što radim sada činio i s 40 godina. Zato si želim uništiti karijeru prije nego što bude prekasno.“
- „Život mi zapravo nije baš bio uzbudljiv. Ima mnogo toga što bih želio raditi umjesto da samo sjedim i žalim se kako mi je život dosadan.“
- „Ne bih se iznenadio kada bi me proglasili za onoga koji bi s najvećom vjerojatnošću mogao izazvati krvoproliće na maturalnoj zabavi.“
- „Ravnodušnost moje generacije – ona je odvratna. Gadi mi se i vlastita apatija, to što sam beskičmenjak, što ne nastupam stalno protiv rasizma, seksizma i ostalih izama, protiv kojih se već godinama žali kontrakultura.“
- „Pili smo u ogromnim količinama i uništavali više opreme nego što je potrebno. Odlučili smo biti stvarno odvratni i otežavati posao novinarima. Ništa nismo uzimali ozbiljno. Imali smo osjećaj da sve moramo uništiti još u zametku. Svima drugima željeli smo zagorčati život.“
- „Ja sam neka vrsta uzora. Ima devetogodišnjaka koji se furaju na naš band i ako misle da uzimam droge i to podržavam, onda će i oni to činiti.“
- „Nadam se da ću prije umrijeti nego se pretvoriti u Petea Townsenda. Smiješno bi izgledalo kada bih to što radim sada činio i s 40 godina. Zato si želim uništiti karijeru prije nego što bude prekasno.“
- „Život mi zapravo nije baš bio uzbudljiv. Ima mnogo toga što bih želio raditi umjesto da samo sjedim i žalim se kako mi je život dosadan.“
Toliko beznađa, toliko mržnje i gađenja prema svijetu je bilo u njegovom životu,ali ipak vjerujem da nije još želio umrijeti i mislim da samoubojstvo ne dolazi u obzir... U sljedećem ću postu reći razloge zbog kojih ne vjerujem u to... 26.11.2006. u 16:22 | 0 Komentara | Print | # | ^
