It is easy enough to be pleasant,
When life flows by like a song,
But the man worth while is the one who can smile
When everything goes dead wrong.
For the test of the heart is troubled,
And it always comes with the years.
And the smile that is worth the praises of earth
Is the smile that shines through tears.
Ella Wheeler Wilcox

"All our young lives we search for someone to love. Someone who makes us complete. We choose partners & change partners. We dance to a song of heartbreak & hope. All the while wondering if somewhere, somehow, there's someone perfect who might be searching for us".
-The Wonder Years-

"Love doesn't make the world go round. Love is what makes the ride worthwhile".
-Franklin Jones-

"You know when you listen to music playing from another room? And you're singing along because it's a tune that you really love? When a door closes or a train passes by so you can't hear the music anymore, but you sing along anyway...then, no matter how much time passes, when you hear the music again, you're still sing in the exact same time with it. That's what love is like."

"Woman was created from the rib of man: Not from his head to be thought of only, nor from his hand to be owned, nor from his foot to be beneath, but from under his arm to be protected, from his side to be equal, and from his heart to be loved..".

"Take your life in your own hands and what happens? A terrible thing: no one to blame."
-Erica Jong-

"At the end of the day, there are some things you just can't help but talk about. Some things we just don't want to hear, and some things we say because we can't be silent any longer. Some things are more than what you say, they're what you do. Some things you say cause there's no other choice. Some things you keep to yourself. And not too often, but every now and then, some things simply speak for themselves."

"He that falls in love with himself will have no rivals."

"Yesterday is history, tomorrow is a mystery, and today is a gift; that’s why they call it the present."

"Ever wonder how long it takes to change your life? What measure of time is enough to be life-altering? Is it four years, like high school? One year? An eight-week walking tour? Can your life change in a month, or a week, or a single day? We're always in a hurry to grow up, to go places, to get ahead.. but when you're young, one hour can change everything." -OTH-

nobody said it was easy..no one ever said it would be this hard...

ponedjeljak, 29.11.2004.

everybody hurts

Bolesna sam i u bjegu od dosade radila sam sve..cak i sredivala sobu... pronasla sam stare leksikone,spomenare,moje stare biljeznice u kojima su bile rjeci pjesama,mudre misli...nasla sam i stari dnevnik... smijala sam se dok sam ga citala...kakve su gluposti tu bile..pisala sam koliko bi dobila u skoli,opisivala bi odjecu koju sam nosila u skolu..prepricavala filmove i serije koje sam gledala...a onda sam pronasla moj najnoviji dnevnik,onj koji sam pisala priko lita,kad sam bila sretna,puna nade..puna zivota..vise nije bilo onoga danas sam naravila ovo,a onda ono..nego po prvi put moji su osjecaji bili tu zapisani..svatko tko bi procitao prvu recenicu mogao bi vidjeti da sam zaljubljena.jednostavno tekstovi su zracili ljubavlju,srecom....a onda sam okrenula na zadnje stranice koje su opisivale moje stanje nakon ''dana D''..bilo je to moje stanje duse..patnja,povrjedenost..tek sam tad shvatila koliko mi je bilo stalo..ali kaze se COVJEK OSJETI DA JE BIO SRETAN TEK ONDA KAD HODA PO RUSEVINAMA IZGUBLJENE LJUBAVI.. svugdje su bile rijeci pisama.. najcesce rem-everybody hurts..pisme koju bi uvijek pustala kad bi bila tuzna...satima bi lezala na krevetu,grcevito drzeci mog medvjedica lijuci gorke suze dok bi slusala tu pismu...uz nju bi lakse skupila hrabrosti da iz moje sobe,mog utocista izadem s osmjehom na licu.....

Ovo je trebala biti oda pjesmi,ispalo je nesto sasvim drugo..ali glavno da sam ja to izbacila iz sebe..

"Everybody Hurts"

When the day is long and the night, the night is yours alone,
When you're sure you've had enough of this life, well hang on.
Don't let yourself go, everybody cries and everybody hurts sometimes.

Sometimes everything is wrong. Now it's time to sing along.
When your day is night alone, (hold on, hold on)
If you feel like letting go, (hold on)
When you think you've had too much of this life, well hang on.

Everybody hurts. Take comfort in your friends.
Everybody hurts. Don't throw your hand. Oh, no. Don't throw your hand.
If you feel like you're alone, no, no, no, you are not alone

If you're on your own in this life, the days and nights are long,
When you think you've had too much of this life to hang on.

Well, everybody hurts sometimes,
Everybody cries. And everybody hurts sometimes.
And everybody hurts sometimes. So, hold on, hold on.
Hold on, hold on. Hold on, hold on. Hold on, hold on. (Repeat & fade)
(Everybody hurts. You are not alone.)

- 22:16 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 24.11.2004.

wicked game

mean kompy mi je obrisao pricicu..dobro mozda sam i ja koliki sam informaticki genije,ali ipak...ova mi je prica tako dobra da sam je morala ponovo staviti da je imam..da se uvik sitim...kako blog ovih dana nije radio morala sam otici pisati na mojblog...ali evo me vratila sam se..ali i tamo cu pisati...pa ako iko hoce,moze me citati....

Priča o ljubavi i ludosti
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

uh da morala sam obrisati sve komentare...sorry...

- 10:40 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.11.2004.

will i ever find that someone to love me....

Sjedim na obali mora...pogleda usmjerenog u daljinu,ocekujuci nekog,nesto sto ce me spasiti od ovog zivota,od ove monotonije u koju sam upala...odjednom pokraj mene se stvori neko svjetlo...tako bljesti,a ja ne mogu pomakniti pogled s njega,stojim ukopana na mjestu kao da me netko sprijecava da odem...nije me strah,u srcu osjecam da ce sve biti u redu..tad svjetlo prerasta u osobu,tako poznatu....tako je lijepa,razmisljam tko je...shvatim..to je princeza koja je nasla svog princa...to je moj andeo...ostala je ista kakve je se sjecam....zadnji put sam je vidjela,sanjala prije 6godina dok sam jos vjerovala u princa,u andjele.u to da postoji netko ko me pazi...taj netko bila je ona...moj andjeo...brinula se za mene dok princa nije bilo....jednog dana i ona je prestala dolaziti,ali ponovo je tu..jos sam ljuta,ostavila me je kad sam je tribala najvise...pruza mi ruku....primam je i u tom trenu se pretvaram u desetogodisnju inacicu mene..u onu koja jos vjeruje...u onu sanjalicu koja nije znala da postoji zlo u ovom svijetu....andjeo me vodi ne znam gdje....izgleda poput labirinta..ja sam izgubljena...u meni se ponovo budi nevjerna 16-godisnjkinja...sumnjam...ali andjeo shvaca..smiriva me govori da ce sve biti u redu jer ona je s mnome...povlacim se....odustajem od borbe...krecem dalje u daljini vidim neku priliku..trci preme nama..srce mi brze zakuca..prepoznajem ga....i njega sam upoznala u snovime to je on,moj princ.....okrecem se prema andjelu...zbunjeno ga pogledam s ocim u kojima gori pitanje: ''je li to zbilja on?kako me je nasao?''andjeo nista ne odgovara,samo se nasmije..pocinje bljediti..odjednom nestaje..u zraku su ostale samo rjeci...mala,drzi se....kako mrzim te rjeci...koliko su mi puta bile ponovljene...16-godisnjakinj je ponovo razocarana,ponovo me je napustila...ljuti se i sama na sebe sto je dopustila da vjeruje...tada ona prilika dolazi do mene...postaje tako jasan.....sad se sjecam svega..ne govori nista....vidim mu u ocima...samo jedna rjec mu izlazi iz usta....rjec:napokon....zabrinuto mu govorim da smo izgubljeni..odgovara mi da sad kad smo zajedno nista ne moze poci po zlu.......da bar........ali ipak,odmah mi je lakse,imam nekog na koga se mogu osloniti...uzima me za ruku i dalje krecemo zajedno....odjednom na putu ispred nas stvori se toliko zapreka...zajedno smo ih uspili svladati.......ali tad smo dosli do neke pukotine,krenio je prvi da provjeri je li sigurno...ali pukotina se zatvara...prekriva je ruzin grm....sjetim se LJUBAV JE VJENAC TRNJA POMJESAN S RUZAMA....smijem se ironiji..pokusavam preci na drugu stranu..ne mogu...previse trnja..sva sam izranjavana...boli me,ali ne odustajem..tek sam ga nasla..ne mogu ga izgubiti...krecem uzduz zida...pretrazujem..nalazim jos jedan prolaz..napokon...prolazim kroz prolaz..trazim ga...nema ga...ostali su samop tragovi stopala..trceci krecem za njima.. nalazim ga..osjecam da nesto nije u redu...pogleda prema meni,oci su mu tako tuzne....nasmije se,osjecam da pati...oci mu sve govore....govori mi: ''evo mala i ja te ostavljam..ali vrati cu se..nemoj plakati...bit ce sve u redu..mi pripadamo jedno drugome.. poslao mi je poljubac rukom,i kao andjeo i on je bljedi...trcim prema njemu pokusavam ga zadrzati...ali hvatam samo zrak...nestao je...osjecam takvu prazninu...srce mi puca... osjecam se kao da cu umrjeti...kao da krvarim iznutra..kao da sam pukla od bola..tad sam se probudila..dok su suze tekle niz moje lice.....
Jucer sam se probudila oko 4 ujutro...lice mi je bilo mokro od suza...uzela sam papir i olovku...ovo je izaslo iz mene......

- 11:02 - Komentari (42) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2004.

i wanna fly away

ovaj put imam inspiracije...napokon da se i to meni desi...ovih dana sam tako zbunjena da ce sve ponovo biti potpuni nered..ali valjda cete skuzit...uglavnom jedan moj prijatelj mi je nakon sto je procitao blog reka je da ne viruje u srodne duse....... i vjerovatno je u pravu onakav princ kojeg sam ja zamislila kojeg ocekujem vjerovatno ne postoji...jer on triba biti sve ono sto sam ja zamisljala.. triba imati oci koje ti prodiru u dusu..on triba biti onaj koji ce mi moci procitati misli,znati sto osjecam bez da mu kazem...imat ce odgovor na sve probleme,i ja mu se necu bojati otici s mojim problemima,ali najvaznije od svega,morat ce znati da se i on uvijek moze obratiti meni.tj da ce on imati povjerenja u mene koliko ja u njega...to mi je stvarno potrebno i znati i imati...znam da zvuci savrseno vjerovatno ne postoji,ali drzi me ona izreka

nikad ne trazi nekog savrsenog da ga zavolis ucini ga savrsenim svojom ljubavlju..

.....
nitko nije savrsen,kad sam to shvatila razocarala sam se jer je to znacilo da je moj princ lazan...ali sam se zapitala sto ako princ ocekuje to isto od mene...a ja te ideale ne ispunjavam..posebno onaj o povjerenju..znate sto se tice nevaznih stvari ja sam jako otvorena,mogu o svemu pricati,osim o onome sto me muci..tako sam jednom decku ispricala citavu biografiju,i stvarno mislim (nadam)da mogu imati povjerenja u njega,ali ipak o problemima o mojim "personal things" nisam mogla,niti mogu..te stvari i ono sto me stvarno muci mogu povjeriti samo papiru i najboljoj frendici..ta frendica je uvijek bila uz mene.poznajem je vec 10god i ako u nju ne mogu imati povjerenja ne znam u koga mogu,ali sam ipak tek ovih dana skupila hrabrosti ali i volje kako se osjecam i sto mi se dogadalo nakon prekida s deckom sto je bilo prije tri miseca..vidite kako me to povjerenje zafrkava..nakon sto sam jos davno prije izgubila povjerenje u jednu osobu koja mi je puno znacila...pa mi je malo teze,ali to uspjesno pokrivam naizgled ogromnom otvorenoscu,,koja iskreno malo i zivcira..ali sto ja vise pricam oni pricaju manje.postavljaju manje pitanja...i vidite to je moja mana..uz jos mnoge druge...ali uglavnom tad sam skuzila da ni ja necu biti savrsena princeza za mog princa..a jebi ga..niko ne moze..tad mi je gore navedena izreka usla u misli..pa ja ne moram biti savrsena,niko ne mora..moram samo virovat u njega,nadat se i virovat da ja njega mogu i on mene moze prominit ljubavlju...ako on svojom ljubavlju i razumljenjem ucini da ja pocmem vjerovati njemu,ali i ostalima to ce biti korak prema mome savrsenstvu...mozda ne uspijemo ali glavno da on bude tu za mene..da me pazi i da vjeruje u mene..tad moramo uspiti..........a i hocemo...ucinit cemo jedno drugo savrsenim,ljubavlju..

- 00:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.11.2004.

how u remind me

ponovo sjedim i razmisljam kako da pisem.znam o cemu zelim pisati,ali to ne mogu sloziti u neku cjelinu...ali ovo moram nekome reci a posto ne znam kako sve ce ispasti potpuni nered i nadam se da cete shvatiti..ovih dana kako sam gledala one maratonske romanticne komedije a i neke epizode ally mcbeal dosla sam u blues...sva sam nekako tuzna i nista mi se ne da...i najgore od svega pocela sam razmisljati,,o ljubavi,srodnim dusama,mr.rightu i o tome u sto vjerujem a u sto vise ne..ovaj tekst sam pocinjala toliko puta i svaki put kad bi dosla do djela da pocmem govoriti o tome sto me muci stala bi...nisam mogla dalje..ali ovaj put moram...gledal sam u ally kako ona ubija svoj romanticni dio zbog patnji koje je prosla i zbog svih sranja koja se u zivotu dogadaju,nekima malo a nekima malo vise..mene je ta epizoda malo ubedirala jer sam oduvjek sebe usporedivala s ally,jer sam kao i ona uvik bila malo na svoju stranu,ali i zbog svih njezinih snova i njene vjere u ljubav..i kad sam shvatila da sam i ja pocinjem tako nisam mogla to prihvatiti...prije sam vjerovala u srodne duse i sve one lipe stvari zbog kojih mi je zivot bio ljepsi i laksi..vjerovala sam u princa svim srcem i nadala sam se,ne tad sam znala da ce on doci po mene i odvesti me u zemlju..koju je john lennon tako dobro opisao u imagine.....jos se sjecam kako bi prije svake veceri kad bi krenila spavati usmjerila bogu jednu molitvu i za njega..tad sam u snovima bila s njime...u mojoj masti uvijek smo bili zajedno..i tada sam stalno citala i pisala..ali posljednjih nekoliko mjeseci nakon sto me jedna osoba zbilja povrijedila nisam napisala nista..to mi zbilja nedostaje,te moje price stvarno su mi puno znacile..kroz njih sam zivila neki drugi zivot,gdje sam bila sritna i sve,one su bile moj bjeg od stvarnosti a sad nemam ni njih..polako nakon tog dogadaja pocela sam gubiti vjeru u ljubav,ali ipak jos sam se u dubini duse nadala da ce doci po mene..ali pestale su price,masta vise nije mastala izgubila sam smisao svega toga i to mi je bio najgori potez u zivotu...jer posto vise nisam imala mjesto za bjeg od svega,i nakon sto me budala povrjedila iznutra mi je pucalo srce i umjesto da to nekome povjerim,da to ispricam ili ko prije da napisem pricu i rjesim se tog tereta ja sam to drzala u sebi nisam imala snage to ispricat ostalima..pa sam osmjeh uvijek drzala na licu,nisam htjela nikog zamarati s mojim problemima..oni su na vidjelo izlazili tek u mojoj sobi kad bih bila sama i kad me nitko nije mogao vidjeti..toliko sam noci provela placuci jer sam izgubila sve sto sam vjerovala,ljubav,prijateljstvo ali i moje snove...princ vise nije dolazio,vjeru u njega sam izgubila,i to bas u trenutku kad mi je najvise trebao..atare price sam pobacala,jer samim pogledom na njih sve bi me zabolilo jer bi se sjetila svega u sto sam vjerovala a sto sam izgubila...ovo je prvi put d apism posli svega toga,ne pisaem nista posebno,ali pisem..lakse je...trebala sam to jos prije napraviti..razmisljala sam dosta..potrebna mi je vjera u princa,ali stvarno potrebna...i dok vjerujem u njega uvijek postoji sansa da ce doci...znam da nece biti lako ponovo poceti vjerovati u njega.kao da ce mi se automatski sve vratiti,pocet cu polako,ali nada koju sam pocela gajiti ovih dana.da on ipak postoji i da ce doci po mene,samo moram vjerovati,ali i potuditi se da to postane istina..ovo mi stvarno treba... svakome treba nesto u sto ce vjerovati,tad zivot postaje laksi...ali morate priznati stvarno bi bilo lipo imati onog nekog ko ce uvik biti tu uz tebe bez obzira na sve.....

- 11:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

25 stvari, osjecaja i dogadaja bez kojih moj zivot ne bi imao smisla...

1. suncokreti
2. miris kreme za suncanje
3. jagode
4. ruka oko ramena
5. hvala i molim..
6. miris kože nakon kise...
7. osmijeh..
8. rijeci.. pisanje...
9. zaljubljenost
10. cipele..
11. lakovi za nokte..
12. brinuti se za nekoga
13. sanjariti....
14. razgovori do dugo u noc..
15. milli mill- eurokrem
16. kucu na plazi.. pjesak.. more i sve zajedno..
17. osjecaj kada mislis da je sve okey.. volis i voljen si..
18. trcanje.. ono koje te tako izmori da nitijedan problem vise nije ostao...
19. glazba..
20. ljubav iz knjige, dovoljno velika da stisa alarm
21. cvijetici i duge i leptirici i oblaci, baloni od sapunice...free falling..
22. putovati.. pokusati naci svoje mjesto..
23. poklone.. one samo da znas da je stalo..kamencic, pismo, cvijetic...
24. biti drama queen.
25. samopouzdanje..