Hrvatica na vrhu svijeta

četvrtak, 30.04.2009.

DAL BATH? NE HVALA

Vjerujem da vam svaka zemlja u kojoj ste bili budi uspomene na neki lokalni specijalitet. Italija vas vjerojatno odmah asocira na špagete ili na pizzu, Austrija vam je sinonim za Gulasch suppe, Germknedle ili Kaiserchmarn, Grčka za grčku salatu, Francuska – za kroasane i brdo drugih finih specijaliteta, Belgija vam još miriši na vafle s preljevom od čokolade...i tako dalje i tako dalje.

Nepal za razliku od svih ovih ranije ne miriši ni na šta. Niti jednog od njegovih okusa neću se rado prisjećati jednog dana kada se vratimo doma. No bez obzira na to, mi i dalje svaki doručak, ručak i večeru s nestrpljenjem iščekujemo što li nam je taj dan kuhar pripremio.

Stalnoponavljajući doručak sastavljen od jaja na 100 načina, nekog slatkog prepečenog kruha ili Chapatija (polupečenih lepinjica) i griza koji gazda uporno oplemenjuje indijskim oraščićima i grožđicama, probali smo učiniti raznolikijim podmetnuvši kuharu žgance. Uza sve naše savjete, stigli su na stol prerijetki, neslani i također ukrašeni grožđicama??!!

Ručak s vremena na vrijeme zna čak ugodno iznenaditi. Pogotovo kad su na meniju pečeni krumpirići, neka nazovi salata, ribice, pečeni svici sa sirom i sl. Za taj nam obrok kuhar ne pokušava nepalski podvaliti...valjda zato što je dan pa se vidi šta jedemo. No zato večera...ona je nepalska u svakom pogledu. Obavezna juha, bez obzira što na prvi pogled obećava, uvijek je upropaštena đumbirom. Čak je i našoj minestrone iz vrećice tim đumbirom ubio svaki dodir s domaćom kuhinjom. I može on ugrijavati i ubrzavati cirkulaciju do mile volje, ali brate dosta više tog okusa!
S druge strane, njihov nacionalni ponos Rara (juha s povrćem i gomilom rezanaca) toliko je ljuta da redovito natrag odnesu količinu juhe koju su i donijeli.

Ono što slijedi najčešće su 3 zdjele. U jednoj riža, u drugoj neka mješavina kuhanog povrća gdje je po defaultu krumpir nekuhan zahvaljujući vodi koja na ovim visinama ključa već na 60 stupnjeva, dok se u trećoj krije umak od leće. Stavite to sve na tanjur i dobili ste Dal Bath – njihovo najpoznatije jelo, koje oni jedu iz dana u dan.

Srećom, smatrajući da smo mi bijelci po pitanju prehrane čudni, tako nas svako malo iznenade nekim „evropskim“ jelom tj. njegovim najčudnijim mogućim kombinacijama. Tako se u ovih par tjedana na našem stolu našla pizza sa tjesteninom (po njoj), tjestenina sa mesnim doručkom, krumpiri sa rižom, tjestenina sa krumpirima, tjestenina sa tjesteninom itd, itd...
Mesa nema. Ili u poneku od zdjela eventualno zaluta kakav komadić tune ili sušene, prežilave yaketine. Srećom da je s nama iz Hrvatske stigla i jedna mala bačva puna špeka, kobasa, buđole i drugih suhomesnatih proizvoda. Njihova top lista trenutno izgleda ovako:
1. buđola
2. špek
3. kulenova seka

A kad smo za nedavnog posjeta visokih gostiju iz Slovenije, odlučili uzeti stvar (i špek) u svoje ruke napravivši za ručak špagete karbonaru, naš je simpatični kuhar zaključio kako je taj recept vrhunac našeg kulinarstva, te sad varijacije na temu sa kulenovom sekom i zimskom umjesto špekom imamo na meniju gotovo svaki drugi dan.

Kako se svako jelo, fino ili nefino, nečime mora i zaliti, tako mi to od dolaska u bazu redovito radimo toplim čajem i njegovim varijacijama kamilice, šipka, zelenog, jagode ili nekom neplaskom inačicom nekadašnjeg Gringa. (Hladnu) vodu nismo okusili već tjednima jer je ovdje nema ili se zbog onečišćenja ne smije piti. Najbliža piva ili Coca-Cola nalaze se u Gorak Shepu udaljenom od baze 1 sat nizbrdo ( i 2 uzbrdo), pa si ih priuštimo tek tu i tamo.
Ali zato od tih tekućih napitaka ne mogu ne spomenuti famozni „Milk Tea“. Njega you love it or hate it. Sestre Bostjančić još su ga na Cho Oyu zbog mirisa simpatično prozvale „Štalica“ pa se taj naziv nekako uglavio i među ostalim curama. U svojoj osnovi, to je čaj sa mlijekom. Nama ga uglavnom zašećere., no prava tibetanska verzija uključuje još i sol i putar. Navodno te „make strong“, ali okus mu je grozan.

I tako uz nepalsku hranu i piće, te najčudnije verzije njihovog viđenja evropske kuhinje mi preživljavamo dane. Gladni u svakom slučaju nismo, no da svaki dan nekoliko minuta odvojimo maštajući šta ćemo prvo pojesti po povratku kući, to stoji.

Dal Bath? Ne hvala...burek sa sirom radije molim...

Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv