Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

ponedjeljak, 26.10.2015.

Vrijeme farizejštine

Uzeo sam simbol osjećaja da s njim mašem radi sebe i dva, tri glasa više. Ako može još dodatak na sliku? Ne Photoshop i efekti, kontrasti i osvjetljenje. Uzet ću si za promjenu invalida. Bez nogu, ruku ili u kolicima. Ako je slijep ili gluh (može li i oboje?) – tim bolje. Uzeo sam simbol nečijih osjećaja koji se prebire i uz kog se moli pa i ja molim, glasno (a da izgleda skromno)za pokoji glas. Gotovo kao da klečim pred Madonom klečim pred tom živom umjetnom slikom i zazivam bezglasno i beskritičko divljenje, suze ganuća među pukom jer želim da se razmaknu kao što se u Bibliji razmaklo Crveno more i propuste me – do fotelje. Pritom, uopće nije važno

... da li vjerujem?
.... da li poštujem te ovce što se razmiču? (Vox populi, vox Dei)
... da li pripadam onima što kao lav iz crtića kidaju na lijevo ili onima što pjevač novih zuba skreću nadesno.

Zaista, vjerujte mi, nije važno. Pitanje vjere i ateizma, pitanje ideologije i opredijeljenja nije važno. Nije važno ni to što želim da ljudi postanu masa, da individualci postanu broj i da razmišljanje zamijene onim istim ganućem koje će osjetiti kad ugledaju tu živu, fotošopiranu sliku jer – zbilja – ima li što jače od invalida i krunice u rukama? Ima. Nemojte sumnjati. Dijete invalid. Tad ne klečim pred njim kao pred Madonom. Tad sam ja Madona.
Ukazujem se kao rješenje svih problema, točno po zadatku. Po najavi, u trenutku kad najviše kamera i bliceva zabljesne pred mojom poniženom facom u marketinški pomno isplaniranom trenutku. Nije zbilja važno što bi me, ako zbilja vjerujem, taj isti Isus rastjerao kao trgovca u Hramu jer ovo što radim i nije drugo nego moderna simonija. Kupovina glasova nauštrb razmišljanja.

I zato, dajte mi invalida. Nije važno kakvog. Uzet ću ih svih vrsta samo ako odgovaraju trenutku. Bilo bi, kažu mi PR stručnjaci, bolje da je dijete. Za drugo će se pobrinuti kamere, suze i ganuće.

To što dijete u tom trenutku prestaje biti čovjek, a postaje imaginarna kategorija invalida, sredstvo patetične nesposobnosti prema kojoj treba imati suosjećanja jer je, ono, eto neodređeno biće koje je pred mojom glasačkom prostitucijom izgubilo osobnost vjerujte mi – nije važno.



I neće na to reagirati pravobraniteljica za invalide ni pravobraniteljica za djecu. Svi će se skromno smješkati iza ekrana, a ganuće će mi kupiti pokoji glas. Takvo je vrijeme, sve su metode opravdane.
I zato, molim Vas, uz moju krunicu dajte mi invalida. S popustom na količinu, ako ikako može.

26.10.2015. u 16:09 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs


some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK