Evanđelje u molitvama
subota, 27.11.2010.
25 -Škola ljubavi (smisao života)
Saki život je darovan i ima smisao,
a darovatelj života je sam Bog,
Srvoritelj, koji upravlja tijek stvari
ka punini, koju mi ne prepoznajemo,
pa nam i smisao života može izmaći
jer sve ocjenjujemo svojim mjerilima.
Samim time što postoji, što je stvoren,
svaki život dobiva svoj duboki smisao
te je otvoren za ostvarivanje punine.
Ostvariti puninu života možemo, kada
ponizno primamo Božji plan sa nama.
Poniznost ne nosi u sebi poniženje,
nego poziv za suradnju sa Stvoriteljem.
Za svako stvorenje Bog ima svoj plan,
zato za svaki život postoji želja Njegova.
Božji plan postoji u svakom ljudskom srcu,
te ga osjećamo i možemo ostvariti, kada
osjećamo mir, ako slijedimo volju Božju.
Ne poslušati i ne prihvatiti ponizno, ono
što nam Bog nudi, znači svojom voljom
ugušiti Božji plan, te ostati u grješnom
svijetu sivila u kojem duh ne napreduje.
Kao što punina i smisao života jesu tajna,
isto tako moramo se miriti sa činjenicom
da tajna trpljenja i tajna djelovanja zloga,
ljudskom razumu, ipak ostaju nedokučive.
Zato smo pozvani da djelujemo s ljubavlju,
jer jedino Ljubav okreće sve na dobro,
čak i sva stradanja, sve patnje i sve muke,
jer ljubav nosi u sebi uvjet da se sve shvati,
ona je tajni ključ kojim se liječe sve rane,
ona je spasonosni lijek po kojem sve vidimo,
unatoč mržnji koja okreće na zlo i zasljepljuje.
Kao što mržnja čini tvrdim svako srce,
i svaki korak pretvara u zločinački korak,
tako ljubav, sve liječi i pretvara na dobro.
Zato nas Majka Marija, poziva na dobro,
da donosimo slogu i mir kao spasenje,
na spasiteljsko i pomirujuće djelovanje,
jer se ljubavlju izgrađuje mir u svijetu,
svijet pravde gradi u svijetu nepravde,
svijet milosrđa u svijetu okrutnosti,
svijet svjetla gradi se u svijetu tame,
i svijet života, unatoč svijetu smrti...
Npma:
Ljubav je sol života za sve one koji život prihvaćaju kao dar Božji.
Oni, koji misle ostvariti ljubav bez Stvoritelja, ostaju samo na mišljenju...
EuM, Lp
nedjelja, 21.11.2010.
24 - Škola ljubavi (ključ napretka)
Pitanje koje postavljaju sve religije
svi svjetonazori, svodi se na jedno,
kako stvoriti boljeg, novoga čovjeka,
pravednije društvo, humaniji svijet.
Odgovori su dani, rješenja postoje,
lijepe se stvari govore i obećavaju,
ali svijet, iz dana u dan grca u boli,
u trpljenju, nasilju, nepravdama, te
još nema izgleda da će se približiti
dubini svojih želja i nada kojima teži.
Na pravo pitanje još nema odgovora,
nema odgovora kako pobjediti grijeh,
grijeh kao tamnu stvarnost našega života,
kao razaračko djelovanje ovoga svijeta,
grijeh kog" čovjek sam ne može pobjediti,
grijeh, koji ima svog tvorca, svoj uzrok,
Onoga koji se skriva od svjetla dana
a djeluje u carstvima čula, u okrilju noći,
grijeh koji ljude čini ovisnim, požudnim,
koji nas odvraća od dobra, od morala.
Kao potvrdu obećanja koje je Bog dao,
i kao naznaku boljeg i humanijeg svijeta,
Marija, naša majka, daje i ovdje odgovor;
po božanskoj ljubavi koja nadvladava zlo,
ljubavi koja pobjeđuje grijeh i vodi naprijed,
pa čak i ozdravlja one koje je grijeh ranio.
Ljubav je u trajnom oduševljenju za dobro,
koje daje nepobjedivu snagu da se borimo,
protiv zapreka zla, snagu koja je običnim
ljudskim silama nemoguća i nedostižna.
Ljubav koju Bog ulijeva u srca ljudi, jest
ona sila za kojom čovjek duboko čezne,
sila koja pomaže u svim krizama i padovima.
Da bi svijet pronašao i dobio tu božansku
silu ljubavi, potrebna je svakodnevna molitva
molitva kako bi svaki pojedinac mijenjao sebe,
a ostvarujući ljubav u sebi, mijenjao svijet.
Pravi odgovor na putu je svetosti, istine,
rasta, napretka u odgoju, ljubavi i molitvi,
a moliti, ujedno znači ljubiti i dati se ljubiti.
Moći ljubiti i prenositi ljubav, veliki je dar,
Moći ljubiti i one koji se ne daju ljubiti, jeste
zadaća i uvjet cjelovitosti kršćanske ljubavi,
jer ljubav ima svoje zakonitosti koje traže
da ljubimo sebe i ljude oko sebe, a Bog,
nama po Mariji, daje ključ za ljudska srca,
daje ključ da se odupremo zlu i grijehu,
ako ne uzmemo taj ključ, nema napretka,
a ako ga prihvatimo, radosno i sa ljubavlju,
sve nam postaje lakše, dostupno i moguće.
petak, 12.11.2010.
23 - Škola ljubavi (otvoreno srce)
Dobro znaju oni, kojima grijesi
i zla ovoga svijeta izraniše srce,
koji nakon povratka iz Međugorja,
žive novi život, ozdravljeni duhovno,
duševno i/li tjelesno, oni znaju da
nam Bog po Mariji dariva ozdravljenje.
Nakon toliko ukazanja i poruka ljubavi,
još i danas, žalosno je srce majčino,
kada ju vlastita djeca ne prepoznaju,
kada im srce ostaje zatvoreno za njezine
poruke koje su svima nama veliki dar
Božje ljubavi, prema čovjeku i svijetu.
Najveći nam dar, i nešto najljepše što
se čovjeku može darovati, jeste ljubav.
Sve što dajemo i što nam drugi daju,
ako se događa bez prisustva ljubavi,
gubi na svojoj vrijednosti u našim očima.
Kada nam se ljudska ljubav daruje,
naše srce živi i cvjeta, a kolika li radost
zahvaća ljudsko srce, kada se otvori
Božanskoj ljubavi, po majci Mariji, majci,
koja dolazi i želi darovati svoju ljubav.
Smeta ju i vrijeđa zasljepljenost mnogih,
kao što ju otvoreno srce najviše usrećuje.
Što je čovjek udaljeniji od ljubavi, to više
za njom čezne, a neispunjena čežnja
razočarava ga i zatvara mu srce, te je sve
nesretniji i sve zapleteniji, jer se nalazi
u smrtnom krugu u kojem propadaju mnogi.
Ali, Bog, u svojoj ljubavi, ne zaboravlja svijet,
te nam darovima svojim nudi spas po Mariji,
a, naša duhovna Majka poziva nas na molitvu,
da njenu ljubav prepoznamo, i prihvatimo srcem,
kao i sve poruke, i sve ono što nam one donose,
te nam sve to po božanskoj ljubavi želi darovati.
"Biješe na svijetu, i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja"
(Iv, 1,10-12)
petak, 05.11.2010.
22 - Škola ljubavi (sjeme života)
Svakom plodu, sjeme je darovano,
ali, da uzgojimo stablo, cvijet i plod,
treba mu sunce voda, plodna zemlja
i trajna pažnja od strane ljudske ruke.
Tako je i sa ljubavlju u našim srcima,
koja je božansko sjeme u nama, koje
bez Božjega blagoslova ne može rasti.
Bog nas uzljubi i prije našeg stvaranja
i izvede iz tame vječnog ništavila,
pa je ljubav u našim srcima ostavila,
svoje duboke tragove, kao čežnja,
za ljubavlju sa kojom se rađamo.
Ljubav koja rađa život i obnavlja svijet,
nosi u sebi zakone života, koji se mogu
usporediti sa rastom jednog sjemena,
od stabla, cvijeta, do zreloga ploda.
Sunce, za rast naše ljubavi, jeste milost
i blagoslov darivanja božanske ljubavi.
Neki ostaju daleko od izvora svoje ljubavi,
pa se čine kao osušene grane ili stablo,
pomireni u djelima zla i grijesima svijeta
i ne shvaćaju, da je borba protiv grijeha,
ujedno stalna borba za sebe i svoj život.
Marija kao majka ljubavi, majka života,
poziva da rastemo u ljubavi i blagoslovu,
da iz dana u dan tražimo Božji blagoslov,
da uz Njega obavljamo sve svoje poslove,
da surađujemo i odgovaramo na poziv,
da molitvom rastemu u njegovoj blizini,
da čimimo tako iz ljubavi prema sebi,
i strpljivo očekujemo odgovor Milosti,
koja nas poznaje i uzvraća radošću,
svima što rastu na plodnoj zemlji,
na kojoj Ljubav sakuplja plodove!
