Evanđelje u molitvama
subota, 06.03.2010.
VII - Tvoju Riječ slušamo Gospodine!
Oče, možemo li biti spašeni i sa Tobom u nebu,
ako stalno griješimo?. Ima li nade za stalne grješnike
i razmetne sinove tvoje, koji te niti ne žele upoznati?
Ako ste spremni prihvatiti Me, doći ću k vama i ući u vas
te vas obasjati i ugrijati svojom beskrajnom ljubavlju.
A u vas, duše pune grijeha, koje ne marite za istinu u vjeri,
u vas ne mogu ući, ali ću vam uvijek biti blizu i nikad vas
neću prestati pozivati da primite sva dobra koja vam dajem
kako bi ste ugledali Svjetlost i oslobodili se grijeha. Katkada
vas sa žaljenjem promatram zbog nesreća u kojima se
nalazite. Katkada vas promatram s ljubavlju kako bi vas
potaknuo da prihvatite milost. Provodim katkad dane , pa i
godine uz neke ljude kako bih im osigurao vječnu radost.
Oni ne znaju da sam tu, da ih očekujem i dozivam svakoga
trenutka u danu. Ja se ne umaram i dalje sam sretan kad
sam s vama., uvijek u nadi da ćete se jednog dana vratiti
svome Ocu i makar tek prije smrti učiniti čin ljubavi prema
meni. Na primjer, čovjek koji iznenada umre za mene je
uvijek bio poput razmetnoga sina. Ja sam ga obasipao
dobrima, ali on je spiskao sva ta dobra, sve darove svoga
ljubljenoga Oca i, što je još gore, teško Me uvrijedio.
Darivao sam ga mnogim darovima, ali on se samo odavao
porocima i čitav mu je život bio protkan greškama i smrtnim
grijesima. I dalje sam bio s njim, zadovoljan što sam mogao
živjeti u njegovoj blizini, u nadi da će možda jednog dana
osjetiti moju ljubav i vratiti se Meni, svome Ocu i spasitelju.
Približi se njegov posljednji dan: poslao sam mu bolest kako
bi se mogao sabrati i vratiti se Meni, svome Ocu. Međutim,
vrijeme prolazi i evo ga jadnog sina od 74 godine na njegovu
posljednjem času. Ja sam tu, kao i uvijek; govorim mu nježnije
no ikad ranije. Trudim se, zovem svoje izabranike da mole zanj
kako bi molili za oprost koji mu nudim... U tom trenu, prije
posljednjeg uzdaha, on otvori oči, spozna svoje grijehe i koliko
se udaljio od pravoga puta koji vodi do mene. Dolazi k sebi te
slabim glasom, da ga nitko ne bi čuo, kaže Mi: "Bože moj,
sada vidim koliko je Vaša ljubav za mene bila velika, a ja sam
Vas vrijrđao svojim lošim životom. Nikada nisam mislio na Vas,
Oče moj i Spasitelju. Sada sve vidite i zbog svega toga zla u
meni, koje sada ja spoznajem u svome bunilu, molim Vas za
oprost i ljubim vas , Oče moj i Spasitelju moj. Toga časa on
umre, i evo ga preda Mnom. Sudim mu očinskom ljubavlju i jer
me nazvao Ocem, spašen je. Kratko vrijeme će provesti u
ispaštanju grijeha, a nakon tog bit će sretan u vječnosti.
A Ja, nakon što sam se za vrijeme njegova života nadao da
ću ga spasiti zbog njegova pokajanja, radujem se sa svojim
nebeskim dvorjanima jer Mi se ostvarila želja, a to je da mu
zauvjek budem Otac. A posebno se radujem što mogu živjeti
s ljudima koji žive pravedno i u svetoj milosti. Darujem se njima.
Njima dajem da koriste moju moć i uz pomoć Moje Ljubavi oni
već na zemlji nalaze raj u meni, njihovu Ocu i Spasitelju.
Udjeli nam Oče milost pravednog života u Eri mira,
i života u Tvojoj svetosti, za koji te molimo...
Nije potrebno komentitari.
Lp i blagosov svima.
