Evanđelje u molitvama
petak, 23.01.2009.
Laki i teški grijeh..., još o Eri mira;
Pitamo se, što je grijeh u svojoj biti, i koliko može biti težek...
u svakom slučaju, težina grijeha izražena je po stupnju
odbacivanju Boga, onda kada čovjek sam sebe proglašava
mjerilom dobra i zla, kada u biti ne prizmaje nadnaravni
kriterij Božjeg zakona u razlici između istine (dobra) i laži
(grijeha). Danas suvremeni svijet odbacuje grijeh kao da ga
nema, kada si čovjek dopušta sebi činiti i živjeti sve kako mu
se prohtije. Vrijednosni sud, tada je poremećem egoističnom
procjenom dobra i zla. Egoist se buni kada mu netko čini zlo,
a kada on sam čini zlo onda to po njemu nije grijeh. To je
zapravo nijekanje objektivne norme što je u konačnici nijekanje
Boga, čija je volja izvor te norme u moralnom prosuđivanju
ljudskih postupaka i djela.
U crkvenoj predaji razlikuju se laki i teški ili smrtni grijeh.
Katekizam govori da se laki grijeh čini kada se u lakoj
stvari ne odražava mjera što je propisuje moralni zakon,
ili kada se moralni zakon krši u teškoj stvari ali bez pune
svijesti i potpunoga pristanka. Interesantno je da namjerni
laki grijeh koji ostaje bez pokajanja, malo po malo pripravlja
ljude da počine teški grijeh. Ipak, laki grijeh ne suprostavlja
nas božanskoj volji i prijateljstvu sa Njime i ne raskida savez
s Bogom, pa ga je moguće popraviti pokajanjem i milošću
Božjom. Po Katekizmu, da bi bio smrtni grijeh mora biti
učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To podrazu-
mijeva poznavanje grješnosti čina i njegovog protivljenja
Božijem zakonu. Pristanak čovjeka mora biti dovoljno
slobodan da se može govoriti o slobodnom izboru.
Grijeh učinjen iz zlobe zbog namjernog izbora zla najveći
je grijeh. Smrtnim grijehom, učinjenim u potpunoj spoznaji
i slobodnim ptristankom, kršeći tako Božje zapovjedi, gubimo
prijateljstvo s Bogom. Tako čovjek nakon smrtnog grijeha ima
za posljedicu gubitak ljubavi i stanja Božje milosti. Ako se ne
iskupi kajanjem i božanskim oproštenjem, uzrokuje isključenje
iz kraljevstva Kristova i vječnu smrt u paklu. Isus je posebno
zaprijetio onima koji sablažnjavaju malene kada ih se uče
da je bludnost dopuštena, pa kaže: "jao čovjeku po kojem
dolazi sablazan". I ako ljudi mogu prosuditi da li je neki čin
u sebi težak grijeh, ipak, sud o osobama moramo prepusiti
Božjoj providnosti i milosrđu. U konačnici, svaki čovjek nosi
u svojoj duši veliku tajnu: da li je prijatelj Božji u milosti Božjoj,
ili je svojim smrtnim grijehom, za koji ne želi oproštenje,
postao neprijatelj Božji.
Još o Eri mira:
Era mira je doba u kojem će svi ljudi iskusiti vrijeme prije
Adamova grijeha na obnovljenoj zemlji. Stariji ljudi bit će
osnaženi da izgledaju mlađe a djeca će sazreti do tridesetih.
Životinje i čovjek živjet će istovremeno u savršenom skladu.
Bit će teu mogućnosti pozivati Me u bilo koje doba i Ja ću se
odazvati. Objavit će vam se tajne potpunog poznavanja moga
svemira. Živjet će te do starosti a mnogi do kraja ovog doba
(vremena). Osjetit će te moju ljubav i mir tako da će vam biti
na zemlji kao u nebu. U ovom razdoblju shvatit ćete kako sam
htio da ovaj svijet bude bez utjecaja zla. Kada se istinski suočite
sa slavom Moga stvaranja birat će te kako da mi ugodite u
svakoj strani svoga života. Vrijeme će se nastaviti ali bez ratova
jer će te ljubiti svoga bližnjega kao što ljubite Mene. Samo će
moji vjerni biti vraćeni u život s proslavljenim tijelima. Imat će
te da mi se klanjate i služite mi svakog dana. Vi će te Mi stalno
zahvaljivati što ste počašćeni biti nazočni u novo doba. Ovo je
poruka nade koju vam pokazujem tako da će moji vjerni, koji
su očišćeni uživati primljenu nagradu u sjaju Mojega Kraljevstva.
