Evanđelje u molitvama
srijeda, 23.01.2008.
3. Čovjek ljubavi - objava
Nakon posjete jednoj američkoj bolnici za duševne bolesti,
Pavel se vozio prema manjem nasellju sa oko 1500 žitelja.
Pod dojmom doživljenog, u molitvi i osobnoj blizini s Kristom,
razmišljao je i molio za one jadne ljude da im Gospodin
pomogne umanjiti grozote, umine trpljenja i duševne boli.
Mnogi koji su tamo, tamo su jer Boga nisu svaćali ozbiljno,
koji su se izrugivali Gospodinu, kojima je srce ohladilo,
u srcima je nestalo Boga, a ljubav se vremenom ugasila.
Zato Gospodine, tražim utočište kod tebe, budi mi tvrđava,
budi mi hrid zaštite i spasa, i ne dozvoli da ikada propadnem.
S pouzdanjem, zazivam te Gospode, budi mi put do istine.
U duševnoj bolnici, Pavel je promatrao nekadašnju učiteljicu
Gerterudu koja je izbezumljeno ponavljala riječi "on je došao"...
Tragom priče o Gertrudi, Pavel je putovao u navedenu župu
kod svećenika Norberta, koji je ovdje došao nakon krvavih
sukoba u Mađarskoj 1956. godine, i postao župnikom.
Nakon najave i srdačnog prijema, Pavel je imao prigodu
čuti doista nevjerojatnu priču, radi koje je zapravo i došao.
U župi su bili mahom dobri vjernici, djeca su išla na vjeronauk
a među njima, svojom vjerom se isticala 10 godišnja Angel.
U mjesnoj školi predavala je učiteljica Gertruda, koja se
svojski trudila da djeci vjeru prikaže kao glupost, da ocrni
svećenika, a osobito, mala Angel, bila je na udaru učiteljice.
Pred Božić, točnije 17. prosinac 1959. godine, odluči izvesti
dramatičnu igru, pa upita Angel: dijete, što učiniš kada te
zovu roditelji?, dođem, bojažljivo odgovori dijete tihim glasom.
Odlično, a, što bude kada roditelji zovu dimnjačara?, dođe i on,
Vrlo dobro. Dimnjačar dolazi jer postoji...No, uzmimo da tvoji
zovu pokojnu baku, da li će ona doći?, ne, ne će se pokazati,
izusti Angel tihim glasom, svjesna igre koju učiteljica sprema.
Sjajno, a ako zovu snjeguljicu, crvenkapicu...? ne ne će doći!
Dakle djeco, živi koji postoje odgovaraju na poziv i dolaze,
naprotiv, oni koji ne odgovaraju ne žive, prestali su postojati.
To je jasno zar ne, ..da odgovore učenici.. a, sad mali pokus:
Angel izvoli izići iz razreda...a vi ju djeco sada dozivajte...
Angel ponovo sjedne...Vidite djeco, ona je živa, čula je i došla,
a sada uzmimo da zovemo malog Isusa...ako postoji, mali Isus
će čuti vaš poziv... zato viknite svi skupa jako: "Dođi mali Isuse"
svi su povikali, a Angel je šutjela, dok je odzvanjao podrugljiv
kihot učuteljice...eto moga dokaza, on ne će doći jer ne postoji.
Angel je probledjela, a učiteljica pobjednički kliktala, nema ga!!
Angel, se tada neobjašnjivo digne iz klupe, stane pred razred
sa sjajem u očima i povika: ipak će mo ga zvati, čujte me sad svi,
dignite se i zovite, dođi mali Isuse..djeca poslušaše, sklope ruke
i prodornim glasom stadoše dozivati: dođi mali Isuse, dođi mali
Isuse, odjekivalo je dvoranom, a učiteljica je stajala preneražena.
I, najednom, vrata razreda se naglo otvoriše. Sva svjetlost dana,
kao da se na njima sabrala. Ova je svjetlost rasla i rasla dok nije
postala velika kugla. Kugla se naglo otvorila i u njoj se pokaza tako
krasno dijete kakvo nikada nismo vidjeli. Dijete se radosno smješilo. Njegova prisutnost bila je neizmjerno ugodna. Bilo je obučeno u
bijelo, nalik suncu. Dan je kraj njega izgledao posve crn...Ništa
nije reklo, ništa nije učinilo, samo smiješak, a zatim je nestalo. Kugla
svjetla se po malo rasplinula. Vrata se polagano opet zastvoriše...
Svi su stajali nijemi, bez riječi. Prva se javila učiteljica, vrisnula je,
"On je došao, On je došao" zatim je pobjegla zalupivši snažno vrata
iza sebe. I to, posljednji puta...
Anđela je bila presretna, vidjeli ste, On postoji, a sada recimo hvala
Gospodinu. Izmolili su Oče naš, a školsko zvono označi kraj sata.
Nakon uvjerljivih riječi svećenika Norberta, u svom dnevniku Pavel
nije želio donositi sud o ovom događaju, samo je naveo da:
ono što je istinito, ne mora uvijek biti i posve uvjerljivo!
I ako su nastavnici u školi ovaj događaj nastojali zatajiti, svećenik
Norbert je pristao da se ovaj događaj objavi pod njegovim imenom,
pa danas, nakon ovog čitanja, možemo zahvaliti Gospodinu,
što je dopustio da se ovo svjedočanstvo objavi!
