Retro rječnik
|
Osječki željeznički kolodvor, prije dosta godina. Subota, negdje oko podneva, brzi (ili možda ubrzani?) vlak za Zagreb postavljen na četvrtom kolosijeku. Užurbano tražimo mjesto s našim kartama drugog razreda, uzalud. Gledamo izvana kompoziciju u nadi da će se ukazati neko slobodno mjesto. Nekako nas srce vuče prema vagonu prvog razreda – tamo su kupei prazni a s prozora nitko ne odmahuje rođacima i prijateljima. Skanjujemo se ući jer reda mora biti, a naše karte su ipak drugorazredne. Odjednom, ukaže nam se preljubazan kondukter: - Izvolite, gospodo, kaže. - Deklasirali smo taj vagon, pa slobodno uđite! Od tada sam taj glagol miljun puta čuo, no uvijek u sportskom žargonu i nikad tako idealno plasiran. Evo zato bilješke o izgubljenim, odlazećim i deklasiranim riječima. Bekovski udarac. Toga više u žargonu nema. Čak nije ni ideologija kriva. Kriva je idiotska navada da se jednostavne stvari nazivaju prepametnim imenima. Pa sad lijevi bek nema digniteta ako se ne zove lijevi bočni. A lijepo se prije znalo što je bekovska! I lijepo se znao profil igrača koju su ponosno nosili dvojku ili trojku na leđima i u kriznim situacijama ispucavali loptu u kukuruz. „Nebu pod oblake“, kako bi poetično govorili naši radio reporteri. Bratstvo. Nekoć, Lolek bivše države. Bolek je propao skupa s istoimenim tvornicama, kinima, sportskim društvima. Zanimljivo, bratstvo se reinkarniralo i živi dalje, ovaj put vrlo otmjenim životom. Zar nije ono naš gradonačelnik brat od Kamenitih vrata? Dockan. Ako ste odrasli u kulturnoj izolaciji te niste čitali stripove iz Gornjeg Milanovca, nikad nećete ni znati što to znači. Jednostavno, zadocnili ste. Drug. Ova riječ je kontaminirana te će se oporavljati još decenijama. Vrijeme poluraspada još nije utvrđeno. Možeš imati prijatelje, kompanjone, jarane, možeš pripadati škvadri, ekipi, kolegiju – drugova svejedno nemaš. Drugi red. Kad sam prvi put u životu dobio u školi jedinicu, uopće se nisam sekirao. Rekao mi je stari latinac da neka sjednem , da evo mi drugi red. Meni to uopće nije zvučalo loše. Mislim da su svi profesori koji su tu frazu imali u repertoaru danas već u penziji ili na nebu. Molim da mi netko objasni što znači i otkud dolazi drugi red. Fiskultura. Ta i takve riječi su dolazile iz Rusije, poput plina. Kao politbiro i Kominterna. Riječi rado vraćamo, a drugu Putinu bih ovom prilikom poručio da se gadno osilio i da bi mu bilo bolje da on vrati plin, a i kad ga vrati, ja mu neću aplaudirat. Konferansa. To je izumrlo u nedostatku pravih konferansjea. Na limesu, ostat će samo mutavi selebritiji. Nama. Može se primijetiti da je danas sve manje dućana koji se zovu Narodni magazin ili Robni magazin. Namu u Ilici ipak čuvam u svom srcu jer tamo sam se prvi puta u životu provozao pokretnim sptepenicama. Nasamariti. Šteta. Teško da ima bolje prispodobe za one nezaboravne trenutke kad te netko temeljito izvoza i još na tome profitira. Mlađe i neutralnije „namagarčiti“ uzbudljivo je otprilike koliko i kupovni čvarci u usporedbi s domaćima. Oguglati. Tko bi mislio da će starinska riječ dobiti tako sveprisutnu blizanku. Ipak, još postoji. Izguglajte pa ćete vidjet. Pat. Jasno je uzmiče riječ kad uzmiče i situacija. Možda je danas već tako da se većina od nas nikad u životu nije našla u pat poziciji za šahovskom pločom. Ako bi Puls imao vremena, baš bi mi bilo zanimljivo da se to ispita. Pionir. Sam bog zna što se sve u prošloj državi zvalo pionir, čak i mi smo se zvali pionirima. Čini mi se da je jedino što još postoji tvornica „Pionir“ iz Subotice koju sam zapamtio po „Odžačar“ bombonima. Samokritika. Ovo je dno dna od sudbine. Iščeznula i forma i sadržaj. Slet. Postoji još u Sj. Koreji. Ne preporučuje se studijsko putovanje. Stajanje. Vi uopće ne možete vjerovati da su se nekad prodavale ulaznice za nogometnu utakmicu na kojima bi pisalo „Stajanje istok“. Nije samo da sad sigurnost nalaže da svi gledatelji moraju imati sjedalicu. Nego, vi uopće ne možete vjerovati da bi netko bio voljan platiti da gleda utakmicu, recimo Dinama, stojećke. Šeki. Ovo se klasificira kao deklasiranje. Nekad, kad bi se reklo Šeki znalo se da je riječ o nogometašu, rođenom dribleru, bekriji i barabi koji je kopačke glancao novčanicama od sto dinara (ne završivši u buksi, nego na naslovnicama). Danas, čujem da se pojedince imenuje nadimkom Šeki ... ni blijede sjene. Tvrdica. Nekako mi se čini da više nitko ne upotrebljava ovu domišljatu riječ. Možda se vrati. Jednom kad uskrsne, tko zna u kojoj reinkarnaciji će se to zbiti. Sasvim je moguće da u dijelu filmske industrije pokažu interes. Udarnik. Nije Mirko Filipović, nego je Alija Sirotanović Veresija. Ni ovo gotovo nitko više ne rabi. Javno, to niti ne postoji. U praksi, riječ je zamijenjena modernim inačicama poput proračun, subvencija, poticaj. Zicflajš. Nestaje uslijed socio-evolucijskih tokova. Jer se ne vidi čemu služi. Štoviše, u nekim krugovima izjednačava se s celulitom. Već postoje mnoge metode koje ideju zicflajša zatiru u začetku. Zrakomlat. Malo je riječi koje su živjele tako kratkim i bezvrijednim životom. U ovom slučaju, zasluženo. Poštenog čovjeka ionako boli nježnik i za zrakomlat i za vrtolet. Eto, za početak, tu se zaustavljam. Vi ste pozvani da pridodate i nastavite. Do idućeg nastavka, želim vam tople radijatore. |
