Prvenstvo svijeta u konspiraciji
Znate li tko su Liqin Wang, Ryu Seung Min i Vladimir Samsonov? Znate li da su sva trojica trenutno u Zagrebu? Možete li se sjetiti ikoje druge prilike u kojoj su istodobno kod nas gostovali svjetski prvak, olimpijski pobjednik i europski prvak? Evo, pri kraju je međunarodno prvenstvo Hrvatske u stolnom tenisu, Croatian open. Vjerojatno najjači turnir koji je do sada organiziran u Hrvatskoj. Od 30 najboljih sa svjetske rang-liste, njih 28 se prijavilo za turnir. Čak su i Kinezi došli u najjačem sastavu što je prava rijetkost. Razlog: ove godine u svibnju u Zagrebu će se održati svjetsko prvenstvo u pingiću i svi su željeli doći i ispitati teren. I tako smo dobili turnir s najboljim svjetskim igračima, a sve bez Sanadera i Bandića u glavnim ulogama, bez JPP-a, bez skandala - i bez publike. Nas stotinjak koji se svi međusobno poznajemo. Uporni entuzijasti; bili smo i lani, doći ćemo i u svibnju i dogodine. Ipak, meni je nenormalno, čak i ako niste ping pong entuzijast, da vi niti ne znate da ovaj turnir postoji, isto kao što ne znate ništa niti o skorašnjem SP. Nije vaša krivica. Krivi su ovi indolentni mužeki iz HSS-a! Oni sve to vješto drže u konspiraciji! Idući tjedan u Zagrebu počinje dvoranski teniski turnir iz ATP serije. Doći će Ljubičić i mnogi drugi poznati igrači i normalno je da se turnir reklamira. I stvarno: već tjednima Zagreb je pun velikih plakata koji najavljuju tenis. A nijednog niti malog plakatčića koji najavljuje pingić. Odmah vas želim spriječiti da kažete kako se pingić i tenis ne mogu uspoređivati po popularnosti i novcu. Jasno je da ne mogu, kao što se ne mogu skijaški skokovi usporediti s nogometom. A ne vidim nešto da publiku na natjecanjima skakača čine samo familija i prijatelji. Postoji tradicija, postoji interes, postoji publika i postoje ljudi koji rade svoj posao. U svibnju je dakle prvenstvo svijeta u Zagrebu. Zato ovo i pišem, premda je vjerojatno za mnoge stvari već prekasno. Za početak, bilo bi lijepo da se pučanstvo o tom događaju obavijesti. Nije moje područje, ali poznajem nekoliko načina. Drugo, kako bi bilo da HSS zajedno s medijima nešto učini na popularizaciji sporta kad se već primio organizacije. Npr. da se snime kratki filmići o najboljim igračima, da nešto naučimo o stilovima igre, o materijalima, o taktici. Pa onda da se snimi mala školica sa Zoranom i Tamarom, nešto kao 5-minutni filmići u kojima će nam oni objasniti neke udarce i protumačiti zašto su neki igrači bolji od ostalih. Je li kome palo na pamet da snimi jinglove s najboljim svjetskim igračima, sad kad su već ovdje, s njihovim pozivima da dođemo na SP. Vjerujte, ima zanimljivih likova! (Jučer sam čuo Kineza koji sočno psuje na čistom hrvatskom.) Je li itko snimio i namontirao isječke s poenima iz službenih mečeva toliko atraktivnim da ti se vrti u glavi i ipak ti se čini kako su režirani? Je li itko snimio propagandni filmić o Šurbeku? Ili o Tovi Stipančiću kojem je za dlaku izmakla titula svjetskog prvaka 1975. u Calcutti? A onda i taj HRT! To su pravi ignoranti. Uvijek im je izgovor da pingić nije televizičan i da je prebrz i da nitko ništa ne razumije ... Pa gledajte, s takvim odnosom prema poslu, već bi i Coca Cola propala. Imate prijenos pingića jednom u dvije godine (i to samo ako igraju naši) s komentarima Jure Ozmeca koji slovi kao HRT-ov ekspert za pingić. A vrhunac njegove ekspertize je nešto kao "poslao mu je neugodnu lopticu". Pa Mićini teniski "uf" i "oh" komentari su milijun puta sadržajniji. Možda bi se gospoda s HRT-a mogli raspitati u Njemačkoj ili u Kini. Njemci uopće nemaju problema s netelevizičnošću stolnog tenisa. I tako. Svašta bi se moglo. Sad je doduše malo kasno za mnoge stvari. Ali za jedno sigurno nije. U onom tjednu u svibnju treba dovoditi djecu iz Čakovca i Petrinje i Duge Rese i Kutine i Požege i odasvuda. To sigurno nije teško, sigurno je lako naći sponzore za autobuse i sigurno će biti dovoljno klinaca koji bi uživo htjeli vidjeti najbolje na svijetu. Pa makar i u ping pongu. Samo i za taj mali korak netko bi morao mrdnuti guzicom. UPDATE. Kako ste možda vidjeli, post je napisan ujutro. Finale sam mislio gledati doma na TV. Ali ne može ljudski um predvidjeti koliko nisko HRT može pasti. Igra se finale, 2:2 u setovima, kaže J. Ozmec: dragi gledatelji moramo sad prekinuti zbog programskih obaveza. Pokazat ćemo kasnije snimku kraja. Programske obaveze: mislim si jel Sanader kupio novi sat, jel Osama uhvaćen, jel Glavaš večerao, mora biti neki breaking news. Ma ne. Na programu je, poštovani čitatelju, Post scriptum, pregled tjednih događaja. Morali su dati pregled tjednih događaja i zato su prekinuli direktan prijenos finala! Ovdje zbilja više nije važan ping pong. To može samo spektakularna, unebovapijuća glupost. |