blog koji čitam
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Kriz zivota
Ruza u kamenu
Dnevnik mladog svecenika
pater Luka Rađa2
Evanjđelje u molitvama
Zivjeti kao LJubljeni
Julijana
Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Zivot je uvijek radni dan

24.02.2008., nedjelja

Koliko smo vjernici

Otici na nedjeljnu misu jako je lijepo, ali vratiti se isfrustriran to je zalosno.
Boze moj samo sam mali covjek sa teretom grijeha svojih.

Dali neki ljudi idu samo radi formalnosti na nedjeljne mise? Samo da budu vidjeni u prvim redovima u crkvi ili da bi culi zupne obavjesti , i to onda ako su dali kakav prilog za crkvu jer ce biti procitani.
Nase bake i djedovi koji su zaista mislim, istinski vjernici, jer im je to usadjeno odmalena, nemaju mjesta u prvim klupama. Ti nasi stari zive s krunicom u rukama , a mi je krijemo.

Tu su osobe iz karizmatske skupine , koje smatraqju da nitko nije dostojan biti blizu oltara, sem njih i
uglednih osoba iz javnog zivota.
Osobno, ne mogu takve osobenazvati karizmaticima, kada jednoj baki kazuda nije mjestonjoj u prvim klupama , jer su rezervirane za osobe iz njihove grupe.

Zalosno!!! jadna baka niti dobro cuje , niti dobro vidi i jos hromlje, ali bez rijeci povlaci se i ide na drugo mjesto.
To je poniznos jednog vjernika , i prije bih tu baku nazvala karizmatikom..
Jer ona je njih ljubila i u toj njihovoj nadmocnosti.
Pokazala je koliko je velika!

Koliko su krivi za takvo stanje i nase duhovne vođe tj. svecenici?
Jako malo rade s pukom, i ne znaju problematiku puka. I oni sami ugledne osobe iz javnog zivota stavljaju na pijedastal, pa cak ako nemaju mjesta sjesti, donesu im stolicu, da odmore svoje umorne glave!

Boze moj , zar u kuci Tvojoj nismo svi isti??
Znam da nismo, po tezini grijeha svojih, ali Ti nas sviju isto ljubis.

Zasto i nasi svecenici malo ne pogledaju malog covjeka
Mali covjek je podlozan crkvenim zakonima , a veliki covjek ovdje na zemlji moze sta hoce.
Jedina realnost je sto svi moramo umrijeti i veliki i mali ,a Bog ce suditi svima .

Smiluj mi se Boze po milosrđu svome!



"Okreni lice i pogledaj na me
i blago mojim koracima sudi
jer zivot pun je zasjeda i tame
a svi smo slabi, svi smo samo ljudi"

A. B. Simic






- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.02.2008., srijeda

STA JE SRECA U BRAKU

Ljubiti jedno drugo svom dusom svojom, i svim srcem svojim.
Na taj nacin ako udjete u brak , jedino cete biti sretni.
Jeste li ikada razmisljali da je brak sloboda?
Tu mozete slobodno kreirati svoj bracni zivot.
U sretnom braku se uvazavaju razlicitosti, medju vama postoji tolerancija, razumjevanje, nadopunjavanje jedno drugo.


Ne moze se tvrditi da u sretnim brakovima nema prepirki, manjih svadja, ali za to postoji razgovor da se rijese nesuglasice.
Kada osjecate sigurnost uz bracnog partnera i mislite dok je on tu nista vam se loseg ne moze desiti
,mozete misliti koja povezanost.
Odlicje sretnog braka je kada medju bracnim partnerima postoji tako prijateljstvo , da nema tajne niti problema da jedno drugom ne mogu reci.
Najvjerodostojnija sreca braka je kada vam to potvrde vasa djeca, koja od 13 godina do 22 godine ,
koja kazu da bi se zenila jer je u braku li

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2008., ponedjeljak

Zivot mladih danas

Cemu vodi zivot mladih danas?
Nicemu dobrom. Ukljucimo televiziju , bombardovani smo istinom kako mladi danas zive.
Droga , skupi auti, ubistva, nista dobro.
Pitamo se tko je kriv? Obicno trazimo krivca u ministarstvu ovom, u ministarstvu onom i tako sve redom krivimo.
Jesmo li se ikada zapitali , da li smo mi kao obitelj , a to je temelj, krivi.
Znate sta se desi kada temelji nisu dobri , sve se rusi. Zivot jednog mladog covjeka pocinje od tog temelja, tj. u obitelji.
Temelji ,zaista moraju biti izgradjeni od cvrstog materijala da ne bi doslo do pukotina tog mladog covjeka. Pukotine su opasne ako ih covjek na vrijeme ne primjeti, jer one se mogu pokrpati, ali ako se nastave siriti te pukotine to vise ne zaustavi.
Zato obiteli moraju biti ti cvrsti temelji i ne dozvoliti da da ono sto oni grade da se srusi.
najteze je izgraditi COVJEKA , ali to se moze sa velikom pozrtvovnoscu obitelji.

- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2008., petak

Zivot Hrvata u BiH

Ubistvo 17-godisnjeg djecaka u Sarajevu ponukalo me da pisem o zivotu Hrvata u B iH.
Denis Mrnjavak je pohadjao gimnaziju u KSC u Sarajevu.Trojica delikvenata muslimana u tramvaju su ga izboli nozem, samo zato sto ih je gledao.
Hrvati u BiH zaista moraju biti slijepi, i da nista ne vide , ako hoce ostati zivi.
Napad na provincijala fra Miju Đolana, u njegovim odajama, mediji su to tako sturo propratili (Dragi nasi fratri su kroz povjest uvijek bili gazeni).
Nedaj Boze, da je tako napadnut hođa, mislim da bi mediji trubili danima.
Hrvati u BiH zive: " Tko tebe kamenom , ti njega kruhom".
Jako je to lijepo, ali sta ciniti kada ti ubiju dijete?
Pravosuđe ce proglasiti ubice da su psihicki poremeceni ili ce se slucaj zataskati. to obicno tako biva.
Jeste li se ikada zapitali , zasto Hrvati iz BiH, jos uvijek odlaze?
Ne odlaze zato sto im je dobro, samo lud covjek ide iz dobrog.
Nemaju drugog izlaza za svoje zivote, cjena opstanka je da zrtvujes svoju obitelj.
Nemati medije na svome jeziku, a za skolstvo se vjecito bori , cemu to vodi!
Kroz crkvene institucije jos uvijek se cuva kultura. Sta bi h bilo bez crkve???

Zasto Hrvati iz Hrvatske, kazu za Hrvate iz BiH:" Ma to su bosanci."
To je ton ponizavanja, dragi Hrvati tesko je biti Hrvat u BiH.
Zaboravljaju da vrhunski sportasi u Hrvatskoj su iz BiH. Razmisli te malo koje su to osobe.

Realno gledajte situaciju Hrvata u BiH pa cete razumjeti!


- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2008., ponedjeljak

Zivot ljudi bez potomstva

Pocet cu ovo kao bajku.
Bilo je to davne pedesete godine. Voljeli se Ivo i Jele , napravise svadbu za pamcenje.
Zivjeli su sretno , na selu u jednoj maloj kuci. To nije bila kuca to je bio dom , za sve ljude dobre volje.
Nisu se samo Ivo i Jele voljeli, svoju su ljubav svima dijelili. U tme domu mogao si se osjecati velikim i vaznim , jer su oni pokazivali nesebicnu ljubav prema covjeku.

Prodje deset godina njihovog zivota, ali potomka nema. Seoske babe podjose naklapati o njihovoj jalovosti. Unosile su nemir u njihov zivot.
Obistinuse se price seoski baba, ali oni nastavise dalje.
Ljubav Jelina bio je Ivo, a tako Ivina ljubav bijase Jele.
Svoju su ljubav toliko ucvrstili, i sve sto su djeci trebali davati dali su jedno drugom.
Zivot njihov ih nosi Na krilima ptica.
Putovali su cesto po Evropi i gledali svijet svojim ocima.Taj je svijet bio pun dobrote i pun divljenja.

Devedesete godine su bile kobne za njih. Jele oboli , da vise nije znala tko je ona, ali svoga Ivu nikada ne zaboravlja. Brine se o njoj Ivo kao o bebi , tepajuci joj najumilnijim glasom , i upucujuci joj najnjeznije rijeci ljubavi. Sva sretna Jele je njemu uzvracala toplim osmjehom ,to joj je bio znak da ga razumije i da ga neizmjerno voli.

Umire Jele 2002. godine, a umire i veliki dio Ive!

Od te godine pocinje njegov krizni put. Pocinj traziti utjehu u alkoholu. Odbaciva sve ljude ovog svijeta, povlaci se u divljinu. Smrt Jelina razorila mu srce.


Zivi Ivo takvim zivotom sest godina poslije svoje Jele .Sam sa sobom .Sam sa Bogom I svojom Jelom.

Umro je sam u kuci sa slikom svoje Jele u rukama.

To je bila iskrena ljubav!!!kiss

- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Prosinac 2012 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Listopad 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zivot malog covjeka
Okreni lice ,Gospodine
Okreni lice ipogledaj name
I blago mojim koracima sudi
Jer život pun je zasjeda i tame
A svi smo slabi, svi smo samo ljudi!

A.B. ŠIMIĆ