Ruke pružam, ranjena ptičice, da te uzmem k sebi. Da ovdje na mojim grudima osjetiš ljubav i budeš sretan. Budeš zaštićen od svih crnih vojski što hodaju svijetom. Da zaspiš sa blagim osmjehom na licu i s mirom u očima.
I dok se sunce bude rađalo s novim danom, bit ću tu da ti poželim «dobro jutro».
I dok s poluzatvorenim očima budeš tražio moje usne bit ću tu da ti ih pružim.
Više nikad neće biti jutra u samoći, ni tuge na tvom licu. Dok god sam ovdje, bit ću tvoje svjetlo u tami.
|