Pod urom

Moja potrošačka euforija, najavljena u prethodnom postu imala je skromne rezultate - dvije tanke proljetne majice, jednu zanimljivu knjigu (čitam, čitam „Majke – kćeri, odnos utroje“) i poklon mužu (još je u mojoj ladici na poslu – a riječ je o, nadam se, finom mirisu) za skorašnji rođendan. Materijale sam odnijela kod krojačice, ali nemam precizan rok mogućih proba. Uglavnom, sašit će mi hlače (crne), tuniku (crna podloga sa svijetlozelenim uzorcima) i ljetni sako kratkih rukava na žarkonarančaste, krem i crne pruge.
U međuvremenu sam bila na službenom putu u Zagrebu, pa sam usput svratila u trgovinu „Siscia“, s namjerom da ušićarim koji kostimić, ako je kojim slučajem na sniženju. Bilo ih je, ali ne baš po mom ukusu. Čak sam isprobala dva – ali ne znam u kojem sam više izgledala – tetinski ili babski, kako god hoćete. Odustala, srećom. Jer da su me nagovarali, tko zna, možda bih popustila i imala u ormaru još jedan u nizu rijetko nošenih odjevnih predmeta.
Ali ono čime vam se moram pohvaliti jest mogućnost da idući mjesec odem službeno na dva dana u Moskvu! Još sam u šoku. Nazvali me nadređeni i kažu kako bi bilo dobro da nazočim određenoj konferenciji. Velim ja – O.K. misleći kako će se konferencija vjerojatno održati u Opatiji, u najboljem slučaju u Dubrovniku. Istog trenutka na e-mail dobijem program - a oči mi se razrogačile do kraja. Gledam i ne vjerujem – zbivanje se događa u President hotelu u Moskvi 16. i 17. 6.! I sad, recite – što da radim?