Pisma pjesnika koji stoji na kiši, koji laže i voli

... u Njenim molitvama,
više me putem ne prate...

Da se ne lažemo, vjerojatno nikad ni nisu...

Ma, previše depre i faxa pa zato pišem gluposti.
I zato ovaj post služi isključivo tome da vas pozdravim... Tu sam. Samo bolje pogledajte... :)

Počeo je fax, i to je jedini razlog što sam se vratio. U Zagreb, ne na blog. Internet postoji i Tamo. Dobro, Ona je isto razlog da se vratim (vraški dobar razlog, ako me se pita), ali još nam nije pošlo za rukom da se vidimo (ili meni nije pošlo za rukom da vidim Nju, ako hoćete). A, valjda će mi opet iznebuha poslati neku poruku… Ja se nisam ustručavao slati poruke iz inozemstva dok sam bio… znate, Tamo.

Bilo je 442 do Zagreba, znam da ste već pogodili gdje je to Tamo… I moram reći da je Beograd sasvim lijepa i pristojna varoš. Nisu me raskomadali, unatoč nadanjima mojih bližnjih koje sam ostavio Ovdje kad sam išao Tamo… Rekli su mi da tražim nevolje, da mogu naletiti na budale… Uštedjet ću vam put: na sasvim kvalitetne primjerke nevolja i budala možete naletiti i Ovdje…

Uglavnom, bio sam kod rodbine, zahvaljujući fakultetskim obvezama i nekim (ne)prilikama s ovijeh prostora nisam ih dugo vidio. Ali ukazala se prilika i ja sjedoh na voz. Preda mnom ravna šina, prava slavonska. Onda odjedaret varoš. Nakon 6 i nešto sati vožnje stvoriš se u tom velegradu, čisto te uplaši neboder kad onako iskoči iz ravnice. Doduše, kada se nađeš na kolodvoru, nisi posve ziher je li to Zagreb ili Beograd, imali su kanda istog dekoratera.

Život se odvija n a dvije lokacije: Ušće i Centar.
Ušće (Save u Dunav) prepuno je načačkanih brodica-disko-restorana u kojima je srž noćnog života i ujedno lijepo šetalište koje pruža varku da ste daleko od grada.
Centar… eh, centar. Knez Mihajlova, Kalemegdan i Tvrđa, Saborna crkva, Znak pitanja, Skadarlija… uf, previše je toga nad čim sam ostao zapanjeno gledati… Obuzela me neka toplina u svemu tome… Kao da sam tu «doma»… Ipak smo mi bili jednom zemljaci. Mi, (Ne)Normalni… One druge nikad nismo ni smatrali sugrađanima. A kada se dvoje (Ne)Normalnih negdje nađe, znaju još uvijek naći zajednički jezik… sakriven u ovim fotkama…

Uživajte, ja sam još pod dojmom!

(evo fotki)


granični prijelaz Šid...


crkva Svetog Save...


pozorište "Slavija"


neki lik ispred Balašević Fashion...


zgrada Parlamenta...


hotel "Moskva", najstarija takva ustanova u Beogradu...


posjetih i Staroga...


ovo mi je genijalan poster...


stari grad...



Dunav i dunavski rukavac te Ratno ostrvo...


a u dunavski rukavac ulijeva se Sava...


pogled s Kalemegdana na grad vidno je zaklonjen masom onog lika otprije...


lav spava na straži...


podne na Knez-Mihajlovoj...


"Znak pitanja"... nezaobilazni restorančić...


Čuli ste za "Zlatni bokal"? To je jedan sumnjiv lokal...


Trg Republike...


kolodvor, vlakovi i "Doviđenja..." Ne "Zbogom", nego "Doviđenja..."
Aj, živeli!